Studija je htjela utvrditi mogu li se pokušaji samoubojstva nakon pobačaja objasniti čistom slučajnošću i najvjerojatnije već postojećim psihičkim bolestima, kako neki tvrde, ili postoji izravna povezanost s gubitkom ploda. Kako bi se dobili objektivni rezultati, sudionice su bile ostavljene u neznanju o pravome predmetu istraživanja.
Rezultati su objavljeni u časopisu Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology.
Među ženama koje su imale pobačaj, 35 % ih je pokušalo samoubojstvo. Žene koje nisu imale pobačaj, ali su izgubile svoju bebu zbog komplikacija u trudnoći, činile su 30 % udjela onih koje su pokušale samoubojstvo, piše kta. Žene koje su bile prisiljene na pobačaj imale su najveću stopu pokušaja samoubojstva – 46 %.
Samo 13% žena koje su rodile, ali nisu doživjele pobačaje i spontane pobačaje, pokušalo je samoubojstvo.
Rezultati istraživanja pokazuju da žene koje su imale pobačaj i spontani pobačaj imaju značajno veći rizik od pokušaja samoubojstva.
Mary Szoch iz organizacije Family Research Council naglašava da je gubitak djeteta, bilo namjernim ili nenamjernim pobačajem, veliki teret za ženu. Potrebna su dodatna istraživanja o utjecaju ovih događaja na fizičko i mentalno zdravlje žena. Pokušaj samoubojstva uvijek je vapaj za pomoć. Rezultati istraživanja trebali bi biti motivacija za zaštitu nerođenih, a time i majki.
