Dugo stoljeća kršćani nisu mogli pohranjivati Presveto u svojim crkvama jer su često bili progonjeni pa su čuvali samo onoliko koliko je bilo bolesnih kojima je trebalo nositi Pričest. Međutim, nakon što se kršćanstvo proširilo po cijelom Rimskom Carstvu, izgrađene su stalne crkve, kao i svetohraništa za pohranjivanje posvećenih hostija.
U rimskom obredu počela se razvijati tradicija izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta i pozivanje župljana na klanjanje i molitvu u smjenama. Prema lokalnim legendama i pričama, katedrala u Lugu u Španjolskoj možda je bila jedna od prvih crkava koje su započele takav običaj. Ono što je još zanimljivije je da se taj običaj nastavlja do danas.
Službeni portal katedrale u Lugu navodi: „U glavnoj kapeli katedrale u Lugu stalno je izložen Presveti Sakrament, od pamtivijeka – dan i noć. Predstavljen u grbu Galicije, čini katedralu u Lugu jedinstvenim primjerom vječnog štovanja Isusa. To je jedinstvena svjetska tradicija. Iz tog razloga Lugo je poznat kao Lugo Ciudad del Sacramento (Lugo od Presvetog Sakramenta). Glavna kapela duhovno je srce katedrale, gdje se njezini stanovnici gotovo neprestano mole.”
Autor James Monti u svojoj knjizi piše: „Biskup Luga, Lopez Gallo, 1615. godine pretražio je svoju biskupijsku arhivu nastojeći otkriti porijeklo ovoga vječnog euharistijskog klanjanja, za koje su stanovnici drevnog grada općenito vjerovali da je od pamtivijeka. Istragom je pronašao zapise dobivene papinske časti za taj običaj u šestom stoljeću – za vrijeme vladavine kralja Theodomira koji je prešao na katolicizam 550. godine.”
Gotovo je nemoguće provjeriti činjenice njegove istrage, a neki se povjesničari ne slažu s tako ranim datumom euharistijskog klanjanja. Bez obzira na to, očito je da je klanjanje započelo u Lugu vrlo rano i trajalo je najmanje 1 000 godina. To je dokaz vjere lokalnog stanovništva u prisutnost Isusa Krista pod prilikama kruha i vina.
Aleteia/medjugorje-info.com
