BBC je na svoju listu „100 nadahnjujućih žena u 2019.” uključio i časnu sestru Gerard Fernandez. Evo i zašto.
Kako se 2019. godina bliži kraju, ljudi polako počinju sumirati događaje, osobe i trenutke koji su ispunili ovu godinu. BBC je tako sastavio listu od 100 žena za koje smatraju kako su bile inspiracija za društvo u mnoštvu različitih konteksta.
Među 100 žena koje je predložio BBC našla se i jedna koja je 35 godina bila potpuno samozatajna i skrivena kako bi na taj način zaštitila uspjeh svoje misije. Ona je katolička redovnica iz Singapura i zove se sestra Gerard Fernandez. Veliki dio svoga života provela je u zatvoru prateći zatvorenike osuđene na smrt i dajući sve od sebe kako bi oni otvorili svoja srca, prihvatili oprost i na taj se način pripremili na susret s Bogom. Priča o ovoj sestri vodi nas u najskrivenije dubine ljudske duše gdje se doista može osjetiti snaga Božjega milosrđa.
Crna ovca
Sestra Gerard danas ima 81 godinu, a svoju je misiju u zatvoru završila 2017. godine i zbog toga se sada može javno ispričati njezina priča. Tijekom svih godina koje je provela sa zatvorenicima osuđenima na smrt, i ona je bila „mrtva za svijet”, odnosno svoju je misiju obavljala u tajnosti i tišini.
Zasigurno ima smisla ovu priču ispričati počevši od najšokantnije epizode: Singapur je 1981. godine potresao stravičan događaj – želeći izvršiti određeni ritual Adrian Lim zajedno sa svojom suprugom Ctherine Tan i još jednom ženom ubili su dvoje djece nakon čega su sve troje osuđeni na smrt. Sestra Gerard bila je vrlo pogođena ovom tragedijom jer je jedno od ubijene djece osobno poznavala, a poznavala je i oca ubojice Catherine Tan.
Odlučila joj je napisati pismo, a Catherinin odgovor iz zatvora dobila je nakon šest mjeseci potpisano kao „Catherine, crna ovca”. Redovnica ju je posjetila u zatvoru gdje su je, kako kaže, dočekale tužne oči i riječi: „Bog me nije osudio. Molim vas, pomozite mi da se promijenim.”
Ići za izgubljenom ovcom
Prispodoba o pastiru koji ostavlja 99 ovaca kako bi pronašao jednu izgubljenu gotovo bi se mogla u potpunosti prepoznati i u ovom slučaju. Prihvatiti zahtjev za pomoću ubojice koji je ubio svoje dvoje djece mnoge pastire dovodi na rub litice i, ma koliko bili dobri i osjećali volju da pomognu, ponekada se jednostavno ne usude napraviti taj korak.
Smirenim glasom sestra Gerard novinarima govori svoje iskustvo popraćeno zadivljujućom iskrenošću i krajnjom poniznošću: „U tim zatvorenicima i u njihovim srcima još uvijek postoji nada, a to je i mene pokrenulo. Možda možemo imati dobru volju da promijenimo nekoga tko je „loš”, ali ne mora značiti i da ćemo to uspjeti, nego, prije svega, trebamo vidjeti kako ta osoba može nas promijeniti, potaknuti na dobro i na kraju se i ona sama obratiti. Dakle, trebamo imati volju upoznati osobu koju možda nitko ne bi želio upoznati.”
Kroz sljedećih sedam godina s. Gerard svakodnevno je molila s Catherine, sve do dana kada je obješena. Nakon toga ova je redovnica i dalje nastavila moliti s drugim zatvorenicima shvaćajući to kao svoju misiju. „Kroz svojih 35 godina čula sam mnogo različitih priča od različitih osoba, ali svi su oni imali nešto zajedničko – osuđeni su na smrt, ali bili su svjesni da će doći dan kada će se morati suočiti s trenutkom u kojemu će im biti rečeno: 'Ovo je vaš posljednji tjedan. U petak će vas objesiti.' Bila sam s njima, pripremala ih za taj trenutak, a kada je on stigao, njihova su srca bila spremna za susret s Bogom, izjavila je sestra Gerard za The Star TV. Kroz njezino djelovanje vodila ju je misao da osoba vrijedi više od onoga najgorega što je učinila, te da svi imaju pravo na dostojanstvenu smrt.
„Nemojte me smatrati sveticom”
Sestra Fernandez i previše je u dodiru sa stvarnostima života i smrti da bi joj sada laskala pažnja koju joj posvećuju kroz medije: „Nemojte me smatrati sveticom jer to nisam. Moj ego može biti ogroman, ali nastojim mračne trenutke iskoristiti kako bih postala bolja osoba”, izjavila je za The Straits Times.
Najlakše bi bilo sada nazvati je sveticom i time završiti priču, ali njezin primjer bi nas trebao učiti nečemu mnogo većemu i ljepšemu. Njezin život nas uči kako nas Bog malo po malo može odvesti do mjesta na kojima se nikada nismo mogli niti zamisliti, a na kojima trebamo biti njegovi glasnici. Neki su čak do krajnosti pozvani živjeti svoju kršćansku misiju, na periferijama i marginama, ali ponekad su upravo te periferije unutar nas samih. U određenim trenucima svi osjetimo tamne trenutke svoga života koje ne želimo otkriti ni pred Bogom, ni pred ljudima jer ih smatramo previše sramotnim. Ipak, ne postoji toliko mračan kutak koji Bog ne može osvijetliti svjetlošću svoje milosti i oproštenja. Svi smo pozvani na obraćenje preko kojega prepoznajemo kako je Božja milost veća od bilo kojeg grijeha, bilo našega ili tuđega.
