Jednostavno mogu svojim životom zahvaljivati njemu i vidim da mi svakog dana sve više u srcu raste želja da darujem kroz molitvu svoj život za druge.” Riječi su s. Marije Anite od Isusa (Anite Čulo) koja će na Misijsku nedjelju u samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela u Brezovici kraj Zagreba položiti svečane doživotne zavjete, javlja Hrvatska Katolička Mreza.
Svetu Misu i obred zavjetovanja predvodit će gospićko – senjski biskup Zdenko Križić. Velik je ovo dar Crkvi u Hrvatskoj i karmelskoj zajednici jer će se obogatiti još jednom poniznom moliteljicom koja će poput svete Male Terezije moliti za misijsko poslanje crkve. Sa sestrom Anitom za Hrvatski katolički radio razgovarali smo o njezinom pozivu i životu u Karmelu.
Uvijek sam sebe zamišljala kako ću ići u misije, u Afriku, pomagati dječici. Sada vidim da me dragi Bog stavio na taj put, jer ništa nije slučajno, da upoznam i ovu karizmu.
„Pa sad kad gledam vidim kako je već, od samog početka, u djetinjstvu dragi Bog utkao u moje srce jedan zov. Kao ključnu godinu uzimam kad sam imala šesnaest godina. Tada je bio susret mladih u Varaždinu, jedno hodočašće, i kad smo išli na to hodočašće putem smo svratili u ovaj Karmel. To je bio moj prvi susret s klauzurnim redom. Iskreno, nisam znala da tako nešto postoji. Uvijek sam sebe zamišljala kako ću ići u misije, u Afriku, pomagati dječici. Sada vidim da me dragi Bog stavio na taj put, jer ništa nije slučajno, da upoznam i ovu karizmu. Tada sam slušala sestre i iz njihovih iskustava vidjela sam kako me dragi Bog zove na ovakav način života. U svom srcu osjetila sam da je tu moj dom, da tu pripadam.”
Rekla je o iskrici svojeg poziva s. Marija Anita od Isusa. Iskrica je polako prerasla u plamen.
Silno sam željela govoriti o Zakeju i Bog mi je dao u srcu da sebe stavim na to mjesto.
“Nakon toga uslijedile su borbe u mojoj nutrini i prihvaćanje same sebe jer sam gledala na svoje slabosti i na to da je nemoguće da dragi Bog mene poziva na nešto takvo. Mislila sam da oni koji su pozvani moraju biti u okviru neke svetosti a ne ovakvi kao što sam ja. Ta borba u mojoj nutrini trajala je otprilike dvije godine. Sada vidim da mi je dragi Bog uvijek stavljao ljude na put, preko kojih mi je zapravo govorio, i da je taj žar u mom srcu rastao, rasla je jedna ljubav za potpunim predanjem Njemu. Ostala mi je u mislima jedna propovijed u kojoj je svećenik rekao kako je jako važno da gledamo na likove iz Svetog Pisma jer dragi Bog mijenja naše živote po njima.
Uvijek su me privlačili sveti Petar, sveta Marija Magdalena, Ivan, svi oni koji su bili blizu Isusu, ali nekako na poseban način i Zakej. Posebno sam se divila tom Isusovom pogledu sa Zakejem. Nisam znala što mi zapravo dragi Bog želi reći preko toga. Jednom sam pomagala župniku i držala vjeronauk. Silno sam željela govoriti o Zakeju i Bog mi je dao u srcu da sebe stavim na to mjesto.
Bog je svrnuo svoj pogled na mene. U mojoj nutrini tada je nastao jedan mir i odlučila sam ‘OK, Bože, što ti želiš neka bude!’ Jednostavno sam krenula slušati Njegov glas. Mi smo u župi svake godine dolazili ovdje na Stepinčevo, to je ušlo u tradiciju, i svaki put kad bih došla ovdje, shvatila sam da želim zapravo biti tu. I eto, dragi Bog je otvorio sve putove i 16. rujna 2013. ušla sam u kandidaturu. Otkad sam prešla prag karmela, imala sam osjećaj da sam tu rođena. Danas dragom Bogu mogu zahvaliti na daru poziva koji ničim nisam zaslužila. Jednostavno mogu svojim životom zahvaljivati njemu i vidim da mi svakog dana sve više u srcu raste želja da darujem kroz molitvu svoj život za druge.”
Sestra Marija Anita od Isusa upoznala nas je s dnevnim redom koji sestre karmelićanke svakodnevno žive.
„Dan započinjemo jutarnjom molitvom časoslova u 6 sati. Slijedi sat vremena razmatranja – to je nutarnja molitva kojoj posvećujemo dva puta u danu po sat vremena, jer sveta je Majka naglašavala važnost nutarnje molitve, osobnog susreta s Gospodinom u svojoj duši bez kojeg zapravo nema duhovnog života. Nakon razmatranja je vrhunac našeg dana, a to je euharistija u 7:30. Nakon euharistije slijedi deset minutna molitva zahvale. Sveta Majka je naglašavala kako je važno zastati i zahvaliti se dragom Bogu, zastati u svojim mislima i probuditi u sebi svijest koga smo primili, da uistinu u dan koji je pred nama uđemo živeći s Kristom, po Kristu i u Kristu. Iza molitve zahvale molimo treći čas i nakon toga idemo na doručak. Nakon doručka započinje naše radno vrijeme. Svaka sestra odlazi raditi one dužnosti koje su joj povjerene. Radimo sve kućanske poslove, peremo, šijemo, izmjenjujemo se u kuhinji, radimo u vrtu. Osim toga sestre brinu za misno ruho, radimo agnuse, relikvije, škapulare, razne ručne radove, čestitke i tome slično. Liturgija časova proteže se tijekom čitavog dana.
U podne molimo Anđeo Gospodnji i molitvu Šestog časa. Slijedi ispit savjesti kada razmišljamo kako smo proveli proteklo vrijeme, gdje su nam bile misli, riječi, što smo činili i jesmo li sve činili u prisutnosti Božjoj i stavljamo sve to pred Boga – sve svoje slabosti. Idemo na ručak, a nakon ručka pomažemo kod suđa ili na nekim drugim mjestima gdje nas trebaju i u 13 sati imamo rekreaciju. To je vrijeme kada smo svi zajedno i tijekom tog vremena radimo neki ručni rad, pretežno to budu Agnusi, relikvije i slično, i za to vrijeme međusobno razgovaramo. Znači, kroz cijeli dan proteže se šutnja, a ovo je posebno vrijeme kad sestre međusobno razgovaraju. Slijedi u pola dva Deveti čas i molitva krunice Božjeg milosrđa. Od dva do tri sata je vrijeme posvećeno duhovnom štivu. U tri sata idemo na duhovnu pričest.
To je posebno vrijeme kad pohodimo Presveti Oltarski Sakramenat i zahvaljujemo dragom Bogu za dar života, zahvaljujemo Isusu što je umro za nas u tri sata i tada u svojoj nutrini obnavljamo svoje zavjete i prikazujemo se dragom Bogu. Nakon tri sata počinje nastavak radnog vremena koje traje do pola pet. Sestre u formaciji tijekom tog vremena, od pola četiri do pola pet, imaju poduku. Uči se liturgija, moralka, djela svetog oca Ivana od Križa, svete Majke Terezije i tome slično. U pola pet je molitva i nakon nje drugi sat razmatranja koji imamo tijekom dana. U šest sati molimo Anđeo Gospodnji i idemo na večeru.
Kardinal Stepinac doveo je sestre karmelićanke u nadbiskupiju s nakanom da mole za svećenike i cijelu nadbiskupiju.
Nakon večere opet pomažemo u suđu, u kuhinji, gdje je već potrebno. U sedam sati zvoni se za rekreaciju koja traje do osam sati. Sveta Majka je posebno naglasila važnost susreta u rekreaciji. U osam sati zvoni se za molitvu povečerja. Prije ove molitve ispitujemo svoju savjest. Sa završetkom molitve povečerja počinje velika šutnja koja traje sve do jutarnje molitve. Tada ni u hodniku više ne pozdravljamo sestre. To je jedno posebno vrijeme kada uranjamo u odnos s Gospodinom. Molimo Gospinu krunicu. Ostaje pola sata našeg slobodnog vremena za produbiti odnos s dragim Bogom ili završiti nešto što nismo stigle tijekom dana. U pola deset je zadnja molitva, služba čitanja koja traje do deset sati. Na počinak idemo najkasnije do 23 sata.”
Prostracija je znak predanja cijelog svog života Bogu da bi u molitvi donijeli cijeli svijet pred dragog Boga.
Posljednja zavjetovana sestra, s. Marija Agneza, imala je vječne zavjete na Presveto Srce Isusovo, 28. lipnja. Bilo je jako svečano. Zavjete je, u prisutnosti roditelja, rodbine i susestara, vodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško.
Za vrijeme polaganja zavjeta mole se litanije Svih svetih i sestra tada leži. To se zove prostracija i to je znak predanja cijelog svog života Bogu da bi u molitvi donijeli cijeli svijet pred dragoga Boga. Nakon toga sestra čita obrazac zavjeta koje polaže u majčine ruke, potpisuje ga i predaje biskupu.
Kardinal Stepinac doveo je sestre karmelićanke u nadbiskupiju s nakanom da mole za svećenike i cijelu nadbiskupiju. Osim toga, sestre mole za Svetog Oca i za rast svete Crkve, za naše crkveno i državno vodstvo, za naše biskupe i za nakane ljudi koji im se preporučuju. To su svi mogući problemi koji čovjeka mogu zadesiti u životu kao što su bolesti, problemi u obitelji, braku, nezaposlenost, ljudi koji žele osnovati obitelj, također im se u molitve preporučuju učenici i studenti za uspjeh na ispitima, mole puno za duhovna zvanja, a posebno im je na srcu molitva za kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca, njihovog osnivatelja.
Sestre imaju vrijeme posjeta kad im vjernici mogu doći i preporučiti im se u molitve. Vjernici su, kako sestre kažu, svjesni moći molitve. Ne prođe ni jedan dan, a da ih netko ne posjeti ili nazove i preporuči svoje nakane. Ljudi stvarno vjeruju da karmelićanke nisu tu da bi se zatvorile i imale neki svoj osobni povučeni život s Bogom, nego da su tu zbog njih i da u molitvi cijeli svijet donose pred dragoga Boga.
Sve ono što mi u vanjskom svijetu ne stignemo izmoliti, to sestre u Karmelu “odrade” za nas, piše Hrvatska Katolička Mreža.
