Skoro polovica od moje desetoro djece su sad tinejdžeri. Sve se manje naših briga odnosi na sadašnjost, a sve više i više ih se odnosi na budućnost. Mi želimo da naša djeca ostanu bliska Crkvi, želimo da budu fizički i mentalno zdravi, želimo da pronađu svoj pravi poziv i želimo da imaju 9 veoma dobrih prijatelja – to jest, jedni druge.
Što možemo napraviti, dok su naša djeca malena, da to ostvarimo?
Pa, ne postoji sto posto nepogrješiv način koji bi prisilio našu djecu da naprave ili postanu bilo što. Djeca imaju slobodnu volju i oni će je zasigurno vježbati. Djeca koja su odgajana u potpuno istim uvjetima imaju različite temperamente, osobnosti i mentalnu zrelost te će se ponašati sukladno tome. Strašne se stvari događaju. Nevjerojatne se stvari događaju. Drugi ljudi vrše svoj utjecaj. Ljudi umiru. Događaji koji vežu grupe braće i sestara će napući i otuđiti ih jedne od drugih. U životu jednostavno postoji previše varijabli da bi itko savjestan mogao tvrditi – “Samo radi tako i tako i tvoja će djeca ispasti ovako i ovako”. Čuvajte se takvih opasnih besmislica.
No, prema iznimno neznanstvenoj anketi koju sam provela, roditelji mogu raditi neke stvari – i izbjegavati neke stvari – i tako utjecati na svoju djecu na način da će oni puno vjerojatnije ostati u prijateljskim odnosima sa svojom braćom i sestrama kada odrastu. Nema garancije! Evo što sam utvrdila:
Nikada ne uspoređujte djecu međusobno.
Čak i ako mislite da će to motivirati Jimmy-ja da napravi nešto bolje ili da će to posramiti Jessicu da se dovede u red, nemojte reći “Zašto ne možeš biti više kao tvoj brat/sestra?” ili “On /ona to uvijek uspijeva napraviti, zašto ti to ne možeš?”. Ova vrsta manipulacije izražava nepoštivanje oba djeteta, zato što ih koristi, umjesto da im pristupa kao pojedincima. Ako želite da jedno dijete nauči nešto od drugoga, onda napravite što god možete da ih ohrabrite da postanu prijatelji, radije nego suparnici.
Nemojte se žaliti, kritizirati ili se rugati na račun djeteta koji nije u sobi.
(Zadirkivanje iz ljubavi je u redu!) Zadržite to za sebe ili istaknite necijenjene vrline djeteta koji nije tu i potaknite strpljenje i podnošenje.
Nemojte otvoreno favorizirati jedno dijete.
Nevjerojatno je koliko roditelja misli da postoji dobar razlog da ovo rade ili uopće ne shvaćaju da se to događa. Ako vam netko (dijete, supružnik ili netko drugi) otvoreno kaže da imate svog miljenika – dijete koje dobiva više poklona ili izbjegne posljedice više puta – stisnite kočnicu i napravite plan da ponovno kalibrirate. (Stvar postaje još varljivija kada jedno dijete ima nezaobilazne posebne potrebe i u stvarnosti treba više njege nego drugi. Dobra je ideja otvoreno razgovarati s djecom o situaciji i jasno im reći da ih sve volite i da radite sve što možete da budete fer.)
Izbjegavajte etiketiranje vaše djece
Bilo prema njihovim sposobnostima (Umjetnik! Atletičar! Genij!), bilo prema nedostatcima (Podlac. Cvilko. Mučenik.) ili prema njihovoj trenutnoj popularnosti kod roditelja (Pomagač. Nevoljko.). Kada neka previše pojednostavljena crta postane rano dio obiteljske mitologije, veoma je teško otresti očekivanja i zamjerke koje se nakupe oko nje. Ove etikete ne moraju više čak ni biti točne i one definitivno jesu samo jedan dio onoga tko ta osoba jest, stoga nemojte pomagati svojoj djeci da svedu jedno drugo na karikature.
Ljubav po modelu ili barem civilizirano ponašanje s članovima tvoje obitelji.
Pustite ih da vide da vi tretirate svoje obiteljske veze kao vrijedne te kao one koje zavrjeđuju spašavanje, čak i kad ima neslaganja i zamjerki. Izbjegavajte kritiziranje ili iznošenje pritužbi na trivijalne probleme koje imate s braćom i sestrama ispred djece. (Naravno, postoje situacije gdje je zdravo i razumno presjeći veze sa zlostavljačkom ili destruktivnom braćom i sestrama. Ovisno o starosti i zrelosti vaše djece, može ili ne mora biti prikladno reći im zašto nikada ne vide ujaka Glupastog Mc Felona.)
Pružite im dovoljno prilika da provedu vrijeme zajedno.
Ništa tako ne povezuje odrasle kao dijeljenje sretnih, smiješnih ili ugodnih sjećanja iz djetinjstva. Uopće ne morate organizirati složene, skupe, fantastične odmore. Stvari kao što su dugotrajne obiteljske šale, pjesme koje svi znaju, povremena obiteljska partija karata, čitanje knjiga naglas ili godišnja igra mini golfa često su dovoljni da usidre prijateljstvo među braćom i sestrama za cijeli život. Ako je moguće, dok su vaša djeca mala, kupite igračke i organizirajte dvorište za grupnu igru iz glave. I manje ugodni zadaci mogu imati isti efekt. Ako treba obaviti veliki posao – brinuti se za psa, čistiti kuću za zabavu, uskočiti kad je roditelj bolestan – pobrinite se da svi odrade svoj dio.
Nemojte siliti umjetno zajedništvo.
Neki se ljudi jednostavno ne slažu i puno je mirnije ako im se dozvoli da se povuku u svoje kutke. To je također u redu, sve dotle dok nitko nije zločest. Ali svakako nastavite nuditi priliku da se pridruže. Nemojte pretpostavljati da će dijete koje obično želi biti samo, uvijek htjeti biti samo. Ono može promijeniti mišljenje i biti će zahvalno za šansu da se radosno pridruži.
Aktivno ih ohrabrujte da vode brigu jedni o drugima:
“Molim te dodaj svojoj sestri malo vode” ili “Molim te, pomozi bratu da veže svoje cipele”; “Ti tako dobro radiš smiješne zvukove, možeš li pročitati malenima priču dok ja operem posuđe?” ili “Ona je stvarno uznemirena zbog te stvari koja se dogodila u školi i ja nikako ne mogu doprijeti do nje, možeš li ti popričati s njom i oraspoložiti je?” ili “Ti si mu u svemu uzor. Možeš li ga podsjetiti da si se i ti, kad si bio njegovih godina, borio s time također?” Uključite braću i sestre u planiranje rođendanskih zabava i savjetujte se s njima oko božićnih darova. Neka budu važni jedni drugima.
Podsjetite ih da brane jedni druge kad god budu u nevolji izvan kuće.
Oni bi trebali znati da imaju saveznike, čak i onda kad je ostatak svijeta protiv njih ili ih izbjegava.
Dopustite im da se grupiraju protiv vas, roditelja.
Pustite ih da se izvuku kad vas zadirkuju, pustite im da naprave nered i buku ako se barem tada slažu; napustite sobu čak i kada znate da će početi međusobno mrmljati protiv vas. Vi ćete otići puno prije njih, ako je to volja Božja, tako da morate dati prednost njihovoj međusobnoj lojalnosti nad odanošću vama kao roditelju, barem u malim stvarima.
Uvijek ozbiljno saslušajte svoje dijete ako ima problem sa svojom braćom ili sestrama.
Ne morate reagirati za svaku malu svađu. Oni moraju naučiti živjeti s ljudima koji ih živciraju, ali bi trebali znati da ćete ih vi pažljivo saslušati i da ih nećete odbaciti. Ako se nešto loše događa – nemilosrdno zadirkivanje, krađa, maltretiranje ili seksualno zlostavljanje – djeca ne bi smjela pretpostavljati: “Oh, ali mama uvijek misli da Stevie ne može napraviti nikakvo zlo.”
Molite zajedno kao obitelj i potičite molitvu jedan za drugoga, ovako , “Molim te, pomozi da Alexov gležanj brzo zacijeli” ili “Hvala ti, Bože, da je Stephanie kod kuće za Dan Zahvalnosti.”
Razgovarajte otvoreno o vrijednosti toga što imaju braću i sestre.
Recite im iskreno da će trebati jedni druge kada odrastu i da ih to navodi da se odnose dobro jedni prema drugima.
Nemojte očajavati ako se puno svađaju kao djeca.
Ove stvari nisu isklesane u kamenu. Samo ih nastavljajte ispravljati kada su zločesti jedni prema drugima i nastavite isticati dobre osobine svakoga od njih. Oni mogu skovati novo, jače prijateljstvo kada jednom ne budu živjeli skupa.
***
Ponavljam: Ne postoji magična formula. Ponekad roditelji naprave sve kako treba i njihova se djeca jednostavno ne slažu. Ponekad roditelji naprave sve krivo i djeca završe kao najbolji prijatelji. Povrh svega, molite za svako svoje dijete po imenu, svaki dan.
Prevela Marina Djirlić Lunić
