Fra Petar Glas, rodom je iz Poljske, svećenik je i egzorcist u biskupiji Portsmouth u južnoj Engleskoj. Zaređen je 1989. godine te je član Međunarodnog udruženja egzorcista.
Za inside the vatican, progovorio je o specifičnosti djelovanja zloga.
Fra Glas, možete li nam reći nešto o svom pozivu za sveto svećenstvo?
Fra Petar Glas: Imao sam 17 godina, šetao sam psa po prekrasnom sunčanom jutru, a kad sam pogledao u sunce u nekom trenutku, čuo sam vrlo jasan glas mi govori: slijedi Boga. Kao tinejdžer, koji nikada nije bio uključen u Crkvi, u tom trenutku nisam shvaćao što se događa. Ali sam stavio sve svoje povjerenje u taj glas, bez obzira na protivljenje obitelji i prijatelja. Ja sam uspješno zaređen je za svećenika 1989. godine.
Kad ste počeli raditi egzorcizam? Zašto?
Živimo u skeptičnim vremenima. Oni koji samo načinju ideju postojanja zlih duhova nazivaju se praznovjernima ili kao da su iz srednjeg vijeka. Takvi ljudi često su ismijavani u ovom mentalitetu. Suvremeni zapadni mentalitet govori da je zlo samo nedostatak dobra ili pak psihološki faktor koji se može tretirati medicinskim i socijalnim programima. No, to nije ono što Crkva naučava. Biblija i Katolička crkva podučava da smo mi svi uključeni u borbu s duhovnim silama. Vrlo je važno biti svjestan te činjenice. Moram priznati da je sramota da su i mnogi svećenici danas nesvjesni te činjenice. I ja sam bio među njima dugo vremena. Potpuno slijep. Mislio sam da sam dobar svećenik ako obavljam svoje dužnosti, međutim, bio sam mrtav dugi niz godina.
No, u rano jutro jednog dana, Gospodin je promijenio moj život zauvijek. On mi je poslao mladog čovjeka koji me molio na koljenima za pomoć. Bilo je četiri sata ujutro, ali nije bio pijan, drogiran ili mentalno poremećen. Kada sam molio nad njim za par sekundi, svjedočio sam masivnim demonskim manifestacijama, tijekom kojih je Isus spasio njegov život. Nakon tog događaja oči su mi se potpuno otvorile za život u novoj dimenziji na ovom duhovnom području. Taj događaj otvorio je vrata mnogim ozdravljenjima i čudima kojima sam svjedočio, uključujući i ozdravljenja svećenika i redovnika. Važno pravilo duhovnog ratovanja je da ne smijemo biti usredotočeni na đavla, nego da naše oči stalno treba upirati u Boga. Nakon toliko godina saznao sam da je najbolji način za rješavanje đavla- padnanje u ljubav Božju.
Kako se pripremiti za oslobođenje?
Da bismo razumjeli bitku, moramo početi priznanjem da smo u ratu. Đavao i demoni ne samo da napadaju pojedince poput vas i mene, oni napadaju brakove, obitelji, institucije, korporacije, crkve i mnoge druge stvari. Za neke od nas, najteže bitke su one borbe koje vodimo u sebi. Kršćanski život nije pasivan. Dok ne razumijemo snage i sile koje su protiv nas i ako nismo spremni boriti se za istinu nećemo biti u mogućnosti primiti sve što nam je Bog namijenio.
Sotona nad nama nema vlasti osim ako kroz naše grešne radnje ili glupe izbore otvorimo vrata njegovu utjecaju.
Sotona nije neki mitski lik, on je vrlo sofisticiran i specijaliziran. On može izazvati, izazivati, preobraziti se. On je lukav, postavlja nam zamke i njegov plijen je uvijek čovjek. On voli manipulirati i kontrolirati, i uvjerava ljude, svećenike, teologe da je nepostojeći, a time dobiva svoj najjači oslonac.
U duhovnom svijetu, širok je raspon demonske aktivnosti. Na jednom kraju spektra je iskušenje, na drugom demonska opsjednutost. Temptation, odnosno ne opiranje iskušenjima vodi nas u grijeh. Neokajani grijeh može dovesti do demonskog utjecaja, a demonski utjecaj vodi nas do duhovnog i psihičkog ropstva. Mnogi ljudi, uključujući i mnoge katolike, duhovno su i emocionalno uznemiravani. Mnogi su zaustavljeni u naumu da se povrate Kristu i traže ozdravljenje, izbjegavajući pokajanje, sakramente i priznanje.
Uskoro njihova nelagoda postaje ogroman jaz koji ih izolira i oni više ne znaju kako da se vrate Bogu. Tad se puštaju đavlu i tu nastaje ropstvo u močvari tame koja ima svog počinitelja – Sotonu.
Kada se počnemo udaljavati od Boga, pravi problemi počinju. Sotona će učiniti sve kako bi nas stavio u pakao usamljenosti, čak i ako smo okruženi velikom obitelji ili gužvom ili društvenim mrežama s tisućama virtualnih prijatelja.
Još jedan od oblika duhovnog ropstva prisutnog među nama je strah. Strah je jezik đavla. On ubija vjeru i pouzdanje u Boga.
Ako neka osoba pripada Kristu, posjedovanje nije moguće, ali moguće je demonsko uznemiravanje. Demoni mogu napasti one dijelove našeg života koji ne pripadaju Bogu. Zato je važno sve predati Bogu. Jer kad oni imaju vlast nad samo jednim područjem našeg života koji je daleko od Boga, oni dobivaju neku kontrolu. Potrebno je ponekad razlučiti koji segment života je u njihovoj vlasti.
Kako prepoznati duhove?
Razlikovanje duhova je dar kojim Duh Sveti pomaže osobi da zna s čime se bori. Istjerivanje zloduha u Isusovo ime treba biti učinjeno tek nakon pažljive analize i molitve Duhu Svetom. Spoznaja o identitetu našeg neprijatelja pomoći će nam da pobijedimo. Samo ako poznajemo identitet našeg neprijatelja možemo prepoznati i pokušaje prevare kojima ponovo pokušava dobiti pristup na nas same.
Zli duhovi su identificirani po tome što čine. Oni su vezani za grijeh ili obmanu. Nakon što smo se predali Isusu i nakon pokajanja moramo priznati i odreći se grijeha i prijevare. Tek tada oni više nemaju uporište i možemo im zapovjediti u Isusovo ime da odstupe. Dobra smjernica za razlučivanje mora biti ljubav i poniznost. Sloboda nastupa onda kad se najdublje ropstvo raskrinka i odrekne, i na to mjesto dođe ljubav i poniznost.
Koja je razlika između oslobođenja i egzorcizma?
Oslobođenje je napor da se kroz duhovno vodstvo i molitvu održimo u vlasti Kristovoj dalje od sotoninih laži i tlačenja.
A samo u ekstremnim slučajevima duhovnog ropstva potreban je egzorcist i u tim slučajevima Sotona posjeduje osobu. Zli duhovi naime imaju jedno pravilo – ne pojavljuju se i ne manifestiraju se sve dok to nije potrebno. Za to vrijeme oni rade svoj posao i discipliniraju čovjeka tako da ga uvjeravaju da je ono što radi – potpuno normalno.
Mnogi ne znaju da kad kompromitiramo svoju vjeru, a zatim se otvorimo demonskim obmana i ovlasti, mi dajemo jasan znak đavlu – „Spreman sam na suradnju s vama.”
Najteži slučajevi s kojima sam se morao nositi bili su tlačenje i posjedovanje svećenika i časnih sestara – ljudi koji su trebali posvetiti svoje živote u službi Bogu. Oni su bili najvredniji plijen đavlu.
Koji je bio vaš najteži slučaj?
Najteži slučaj bio je devet egzorcizama koje sam u jednom tjednu obavljao nad jednim svećenikom koji je nakon toga bio potpuno slobodan.
Naime, upravo zbog toga što svećenici zanemaruju i ne propovijedaju postojanje vraga i njegovog djelovanja, Crkva je postala vrlo ranjiva za sve njegove napade i manifestacije čak i njegovu infiltraciju u crkvu.
Kako ostati duhovno zaštićen?
Jednog dana shvatio sam da mi je dragi Bog dao takvu privilegiju da se uključim u ovo najmoćnije djelo Božje milosti. Moj život kao svećenika je u potpunosti promijenjen. Gledam sada na prispodobu o „dobrom Samarijancu” iz posve drugog kuta. Postoji toliko , ranjenih, krvarećih ljudi, ali ne i mnogi onih koji su spremni pomoći, uključujući i nas svećenike koji bi trebali biti najbolji stručnjaci u duhovnom ratovanju, ali čiji nedostatak vjere i straha uzrokuje to da svećenici nisu uključeni u službu ozdravljanja i oslobađanja.
Iako to može biti zastrašujuće, važno je imati na umu da Isus ima konačnu pobjedu. Molitvom i poniznošću, saznajemo da Božja sila može prevladati i ukloniti demone. Iako su demoni snažni, samo Bog je svemoguć. Demoni su inteligentni, demoni mogu biti lukavi, ali Bog je još kreativniji i moćniji. Božji plan je uvijek pouzdan i siguran. Također moramo ostati ponizni i u molitvi jer iako imamo vlast nad demonima po Božjoj volji, pobjeda je uvijek Božja. Moramo se baciti na koljena moliti se da Duh Sveti čini čudesna i spasonosna djela u našim srcima. Ukratko, moramo se obratiti. Duh Sveti nas sve mora osnažiti hrabrošću i karizmama vjere. Mi ne možemo mijenjati evanđeosku nauku ili smanjiti naš moral i standarde kako bi zadovoljili ovaj svijet. Moramo govoriti istinu. Moramo živjeti Evanđelje.
