Iako se brojke nisu bitno promijenile u odnosu na 2021., prethodna godina 2022. bila je najgora za kršćane diljem svijeta, zbog sve veće razine nasilja, diskriminacije i isključenosti, prema najnovijem Svjetskom popisu promatranja koji je objavila Open Doors, skupina koja prati stanje vjerskih sloboda kršćana u svijetu i zalaže se za njih.
U izvješću, koje je 18. siječnja predstavljeno u Talijanskom parlamentu u Rimu, rangirano je 50 zemalja u kojima se kršćani suočavaju s najgorim progonima.
Sjeverna Koreja prva na listi
Prema objavljenim podacima, više od 360 milijuna kršćana trpi visoke razine progona i diskriminacije zbog svoje vjere. Slične brojke zabilježene su i prošle godine. No, rezultat pokazatelja u 50-ak rizičnih zemalja raste.
Sjeverna Koreja ponovno se pojavljuje kao najneprijateljskije mjesto za život kršćana, zbog novog Zakona protiv reakcionarnog razmišljanja donesenog 2021., koji je doveo do porasta uhićenja. Kršćani nemaju apsolutno nikakvu slobodu i ako se otkrije da prakticiraju svoju vjeru, suočavaju se s radnim logorima ako ne i smrću. Čak je i posjedovanje Biblije ozbiljan zločin koji biva strogo kažnjen.
Sjevernu Koreju slijede: Somalija, Jemen, Eritreja, Libija, Nigerija, Pakistan i Iran, a sve su suočene ili s ratom ili unutarnjim sukobima, ili su pod autoritarnim režimima, kao u slučaju Eritreje i Irana.
Afganistan na devetom mjestu
U prethodnom izvješću, Pjongjang je zamijenjen Afganistanom, nakon preuzimanja vlasti Talibana u kolovozu 2021. Afganistan je tako pao na deveto mjesto, ali ne zbog nekog poboljšanja, nego iz jednostavnog razloga što je većina tamo prisutnih kršćana pobjegla iz zemlje. Prelazak s islama na drugu vjeru u Afganistanu se kažnjava smrću. Sićušna lokalna kršćanska zajednica stoga je prisiljena živjeti u tajnosti.
Nigerija
Jedna od zemalja koja najviše zabrinjava jest Nigerija, gdje su kršćani meta pobune islamističke terorističke skupine Boko Haram, muslimanskih stočara Fulana, zajedno s banditima, kao u posljednjem napadu u biskupiji Minna u kojem je jedan svećenik izgorio, a drugi ozlijeđen.
U pet godina 80 % više ubojstava
Sveukupno, broj kršćana ubijenih u 2022. neznatno se smanjio te je s 5 898 pao na 5 621. Od toga 90 % ubijenih su nigerijski kršćani u subsaharskoj Africi. Istodobno, razvidno je kako je u razdoblju od pet godina broj ubojstava kršćana porastao za 80% – s 3 066.
Također, broj napadnutih ili zatvorenih crkava smanjio se za više od polovice – s više od 5 000 u 2021. na nešto više od 2 000 prošle godine. Kina je odigrala glavnu ulogu u ovom smanjenju, s 1 000 incidenata u odnosu na 3 000 u prethodnoj godini.
Uzroci
Najveći uzrok progona kršćana, zabilježen u 39 od 50 promatranih država jest: islamističko ugnjetavanje; slijedi komunističko ugnjetavanje prisutno u šest zemalja; zatim četiri države s religijskim – budustičkim ili hinduističkim – nacionalizmom te u dvije države zamijećen protekcionizam kršćanskih denominacija (gdje država ne priznaje i progoni manjinske kršćanske zajednice – koje ne pripadaju većinskoj kršćanskoj denominaciji); a tu su i u dvije države dominantni kriminal i agresivni sekularizam. Dakako, u mnogim se zemljama preklapaju uzroci progona kršćana koji su najčešće popraćeni diktatorskom paranojom vladajućeg režima pa ih se stoga ne smije uzeti u apsolutnom smislu – kao da su jedini i isključivi.
Drastičan porast otmica kršćana
Tijekom 2022. zabilježen je drastičan porast otmica kršćana, s 3 829 u 2021. na 5 259 u prethodnoj godini. Gotovo 5 000 koncentrirano je u tri zemlje: Nigeriji, Mozambiku i DR Kongu, gdje su posljednjih dana islamisti preuzeli odgovornost za bombaški napad na pentekostnu crkvu u gradu Kasindi na istoku Konga, u kojem je poginulo 14 ljudi, a 39 ih je ranjeno.
Prema Open Doorsu, deseci tisuća kršćana napadnuti su u nekoliko zemalja diljem svijeta, a zabilježeno je gotovo 30 000 incidenata.
Indija, Mianmar, Irak…
U Indiji, gdje je hinduistička nacionalistička vlada Narendre Modija ograničila prava pripadnicima drugih religija, ukupno je 1 750 kršćana uhićeno bez suđenja.
Otvoreno uznemiravanje često je popraćeno suptilnijim pritiscima, uključujući svakodnevno zlostavljanje na radnom mjestu, u školi, u javnim ustanovama. Iako ih je teško kvantificirati, oni imaju snažan utjecaj na zajednice i pridonose prisiljavanju kršćana na interno i međunarodno raseljavanje.
Popis država progonitelja i uzroci
1. Sjeverna Koreja (komunističko ugnjetavanje, diktatorska paranoja)
2. Somalija (islamističko ugnjetavanje)
3. Jemen (islamističko ugnjetavanje)
4. Eritreja (diktatorska paranoja, protekcionizam kršćanskih denominacija, islamističko ugnjetavanje)
5. Libija (islamističko ugnjetavanje)
6. Nigerija (islamističko ugnjetavanje)
7. Pakistan (islamističko ugnjetavanje)
8. Iran (islamističko ugnjetavanje)
9. Afganistan (islamističko ugnjetavanje)
10. Sudan (islamističko ugnjetavanje)
11. Indija (hinduistički religijski nacionalizam)
12. Sirija (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje)
13. Saudijska Arabija (islamističko ugnjetavanje)
14. Mianmar (budistički religijski nacionalizam)
15. Maldivi (islamističko ugnjetavanje)
16. Kina (komunističko ugnjetavanje)
17. Mali (islamističko ugnjetavanje)
18. Irak (islamističko ugnjetavanje, kriminal)
19. Alžir (islamističko ugnjetavanje)
20. Mauritanija (islamističko ugnjetavanje)
21. Uzbekistan (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje)
22. Kolumbija (kriminal i sekularizam)
23. Burkina Faso (islamističko ugnjetavanje)
24. Srednjoafrička Republika (islamističko ugnjetavanje)
25. Vijetnam (komunističko ugnjetavanje, diktatorska paranoja)
26. Turkmenistan (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje)
27. Kuba (diktatorska paranoja, komunističko ugnjetavanje)
28. Niger (islamističko ugnjetavanje)
29. Maroko (islamističko ugnjetavanje, diktatorska paranoja)
30. Bangladeš (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje, religijski nacionalizam)
31. Laos (komunističko ugnjetavanje, religijski nacionalizam)
32. Mozambik (islamističko ugnjetavanje)
33. Indonezija (islamističko ugnjetavanje)
34. Katar (islamističko ugnjetavanje)
35. Egipat (islamističko ugnjetavanje, diktatorska paranoja)
36. Tunis (islamističko ugnjetavanje)
37. DR Kongo (islamističko ugnjetavanje)
38. Meksiko (kriminal i sekularizam)
39. Etiopija (protekcionizam kršćanskih denominacija, islamističko ugnjetavanje)
40. Butan (budistički religijski nacionalizam)
41. Turska (islamističko ugnjetavanje i religijski nacionalizam)
42. Komori (islamističko ugnjetavanje, diktatorska paranoja)
43. Malezija (islamističko ugnjetavanje)
44. Tadžikistan (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje)
45. Kamerun (islamističko ugnjetavanje)
46. Brunei (islamističko ugnjetavanje)
47. Oman (islamističko ugnjetavanje)
48. Kazahstan (diktatorska paranoja, islamističko ugnjetavanje)
49. Jordan (islamističko ugnjetavanje)
50. Nikaragva (diktatorka paranoja, komunističko ugnjetavanje)
To je posebno vidljivo na Bliskom istoku i u regiji Sahela u Africi, zbog pobune džihadista, te također u Iranu i Mianmaru, gdje od vojnog udara u veljači 2021. huntina vojska cilja crkve.
Posljednji incident dogodio se 15. siječnja, kada je Tatmadaw spalio povijesnu katoličku crkvu u selu Chan Thar, u biskupiji Mandalay.
Prema Open Doorsu, u nekoliko zemalja raseljavanje je često namjerna strategija usmjerena na brisanje kršćanske prisutnosti tamo.
Vjerski progon žena
Drugi gnusni, ali „skriveni“ oblici progona usmjereni su na kršćanke: tisuće su žrtve silovanja kako bi se posramile njihove obitelji i zajednice ili prisilnih brakova s ciljem prisilnog obraćenja.
Izvješće bilježi samo nekoliko slučajeva: više od 2 000 silovanja i 717 prisilnih brakova. Međutim, ovo je samo vrh ledenog brijega, budući da se iz društvenih i kulturoloških razloga većina slučajeva ne prijavljuje vlastima. Zbog toga Open Doors posljednjih godina istražuju spolno specifičan vjerski progon.
