„Obuzeo me veliki sram. Nikome nisam ništa rekla i pokušala sam zaboraviti na to,“ rekla je Kathy okupljenom mnoštvu na Hodu za život koji se održao 25. siječnja u San Franciscu.
Mjesec dana kasnije počela je osjećati mučninu i polako je počela shvaćati da je možda zatrudnjela tijekom silovanja. Test na trudnoću potvrdio je njene sumnje, prenosi Life site news.
„Te tri minute dok sam sjedila na rubu kade čekajući rezultate testa bile su najduže tri minute u mojemu životu. Pozitivan rezultat označio bi kraj mog gotovo savršenog, tipično američkog, pomno isplaniranog života.“
U tih nekoliko minuta Kathy Folan se pitala što bi njeni roditelji, prijatelji i profesori pomislili, a razmišljala je čak i o tome hoće li je itko htjeti oženiti.
„Kada sam okrenula test, ugledala sam dvije linije, što je značilo da se moj strah obistinio.
Bila sam u stanju šoka i panike, ali upravo sam u tom trenutku prepoznala neotuđivo dostojanstvo tog novostvorenog bića koje mi je Bog povjerio.
Znajući da bih mogla razočarati svoje roditelje, trebalo mi je jedanaest dana da im napokon priopćim tu vijest.“
Unatoč njenoj strepnji, Kathyini roditelji su joj pružili svoju ljubav i podršku, a to su učinili i ostali.
Kathy je potom počela tražiti obitelj koja bi htjela posvojiti njeno nerođeno dijete te je upoznala jedan par iz Marylanda, Barry i Liz Sullivan, koji su doletjeli u njen rodni grad Spokane u državi Washington kako bi je upoznali.
„Svi smo na prvu „kliknuli“ kao da se oduvijek znamo. To je bilo prvo u nizu brojnih čudesa, malih providonosnih milosti koje su pratile moju odluku da odaberem život.“
Folan je navela još jedan primjer Božje milosti prisjetivši se da su i ona i Sullivanovi neovisno dobili poticaj da djetetu daju ime Nathan, što znači „dar od Boga“, iako su Sullivanovi bili u Marylandu, a ona u Spokaneu.
„Osim toga, znala sam da mi je suđeno biti oruđe kojim će on doći na svijet, a njima je bilo suđeno da postanu njegovi roditelji.“
Također je spomenula milost koja je došla u trenutku Nathanova rođenja, nakon što se počela dvoumiti o svojoj odluci da ga preda na posvajanje. I Kathy i njeni roditelji, koji su postali žalosni zbog skorog odlaska njihova unuka, bili su iznenađeni jer ih je preplavio osjećaj mira zbog njene odluke, koji ona tumači kao dar Duha Svetoga.
Nathan je proveo s Kathy prvih šest dana svojega života, a četvrtog dana kršten je u Katoličkoj Crkvi, čemu su prisustvovali svi troje njegovih roditelja – Kathy Folan te Barry i Liz Sullivan.
Kathy je navela još dva primjera Božje milosti koja je proistekla iz njene odluke da odabere život i da svog sina Nathana na posvajanje.
„Vratila sam se na fakultet manje od dva mjeseca nakon njegova rođenja i posjetila sam obitelj Sullivan kada je Nathan imao deset mjeseci. Vidjevši ga s obitelji koju mu ja nisam mogla pružiti, bila sam posve sigurna da sam donijela pravu odluku za njega.
Dva tjedna nakon što sam se vratila s tog putovanja, osjećajući potpuni mir zbog te odluke, upoznala sam muškarca svojih snova, sadašnjeg muža, s kojim sam provela u braku gotovo dvadeset i pet godina. Zaljubio se u mene čim je čuo moju priču. On je odabrao život.“
Kathy je s ljubavlju i velikim divljenjem govorila o tome kakav je čovjek Nathan postao:
„Barry je jednom rekao da naša priča ima sretan kraj zato što je srž našega odnosa povjerenje u Boga i ono što je najbolje za Nathana.
Nathan ima zadivljujuć životopis, a između ostaloga, primio je najviše izviđačko priznanje, Eagle Scout, te državnu stipendiju National Merit Scholarship. Nadahnuo je naše dečke da se pridruže izviđačima te postanu poput svog starijeg brata. A danas je on uspješan poslovan čovjek.
Premda je Nathanov životopis impresivan, ono što je najvažnije jest ljubav koju osjeća prema svima koje susreće.
Vjera je najvažnija stvar u njegovom životu, a on je nesebičan, snažan, dobar katolik koji se također bori za pravo na život. Njegov je život, kao i svaki život, definitivno vrijedan življenja.“
Njegova rođena majka smatra da Nathanov život osporava rašireno mišljenje da bi silovanje trebalo biti iznimka od zabrana pobačaja.
„Odluka da rodim Nathana nije uništila moj život, kao što strana koja zagovara pobačaj želi da mislite, tvrdeći da je to jedino [moguće] rješenje, već je [naprotiv] dala smisao tom bolnom iskustvu. On je predivna stvar koja je proizašla iz vrlo teške situacije.“
Na oduševljenje okupljenog mnoštva, kada je Kathy Folan završila svoj govor, na pozornici joj se pridružio sin Nathan, koji je rekao:
„Često puta kada slušate raspravu između onih koji zagovaraju život i onih koji zagovaraju pobačaj, žalosno je da čak i neki od onih koji brane život rade malu iznimku.
Već ste to čuli… „Ja sam za pravo na život osim u slučaju silovanja.“
Želim da svi shvate, a osobito potonji, da govore o meni i svima koji su poput mene.
Život je život, bez iznimke. Život je dar, bez iznimke. Život je dragocjen, bez iznimke.
Način na koji sam začet me ne definira kao osobu. Ono što me oblikovalo jest hrabra odluka majke koja me rodila i roditelja koji su me posvojili; oni su odabrali posvojenje, a ona je odabrala život. Svaki blagoslov koji sam primio proistječe iz te odluke.“
Nathan je zaključio:
„Pozvani smo na izgradnju generacije koja brani život dajući primjer svojim životom te na svjedočenje ljudima koji nas okružuju kako bi i oni mogli to vidjeti i živjeti. Iza nas ne smije ostati nasljeđe završetaka, već nasljeđe početaka i nade.“
