Sjećate li se kada je prošlog ljeta u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi pronađena masovna grobnica s posmrtnim ostacima stotina djece na području bivšeg vladinog internata za starosjedilačku djecu?
U sedam mjeseci otkako je objavljena ova šokantna vijest, niti jedno tijelo nije pronađeno, niti jedna lopata zemlje nije iskopana s dotičnog mjesta. Suprotno svjetskom medijskom izvještavanju prošlog ljeta, ništa, zapravo, nije “otkriveno” na području Kamloops Indian Residential škole, javlja thefederalist.com, a preveo je troplet.ba.
U zdravom društvu to bi bio skandal. Ispostavilo se da je priča koja je tjedan dana bila na svim naslovnicama i nadahnula napade paležima koji su uništili desetke crkava u Kanadi, u najboljem slučaju utemeljena na slabašnim, neistraženim dokazima, a u najgorem slučaju na otvorenoj, opakoj laži.
Neprofesionalno izvješćivanje
Možda se sjećate prenapuhanog medijskog pokrivanja. CNN je bez daha izvijestio o onome što je nazvao “jezivim otkrićem”. Canadian Broadcasting Corporation svom je izvješću dodala oznaku upozorenja, rekavši da “ova priča sadrži pojedinosti koje bi neki čitatelji mogli smatrati uznemirujućim”. Washington Post je objavio da su vijesti o masovnoj grobnici “vratile u središte pozornosti užas kanadskog maltretiranja starosjedilaca”. Svaki korporativni medij uzimao je zdravo za gotovo da je doista otkrivena masovna grobnica koja sadrži stotine leševa – leševa djece, ništa manje. Izvijestili su o tome kao o činjenici.
Političari su brzo stali u red sa izjavama. Kanadski premijer Justin Trudeau napisao je na Twitteru da je otkriće “bolan podsjetnik na to mračno i sramotno poglavlje povijesti naše zemlje”. Premijer Britanske Kolumbije John Horgan rekao je da je “užasnut i slomljenog srca”. Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava nazvao je to “kršenjem ljudskih prava velikih razmjera” i pozvao Kanadu i Vatikan da to istraže.
Plemenski vođe u Kanadi otišli su dalje i rekli da je otkriće dokaz “masovnog ubojstva starosjedilačkog stanovništva”, da je riječ o “pokušaju genocida”.
Neki od njih usporedili su svećenike i časne sestre koji su vodili te internate s nacistima, implicirajući da bi, kao i nacisti, ti ljudi trebali kazneno odgovarati za svoje zločine.
Zastave su spuštene na pola koplja. Upućeni su pozivi na istragu. Važni i ozbiljni ljudi rekli su da se mora obračunati s kanadskom rasističkom prošlošću. Katolički biskupi su izrazili žaljenje zbog uloge crkve u vođenju ovih državnih internata.
Paljevine crkava
A onda su uslijedile paljevine. U lipnju su deseci crkava diljem Kanade, većina katoličkih, a neke stare više od stoljeća, spaljene do temelja. Nijedna crkva nije bila sigurna. Kako je tada izvijestio moj kolega Chris Bedford “u Calgaryju je u jednoj noći vandalizirano 10 crkava različitih denominacija. Nekoliko dana kasnije, zapaljena je vijetnamska crkva – samo nekoliko sati nakon što je održala svoju prvu punu službu u više od godinu dana.
Sveukupno više od 20 crkava u Kanadi bilo je na meti u posljednjih nekoliko tjedana – a ljudi za to navijaju!?! Ne samo anonimni ljudi: 30. lipnja, Harsha Walia, izvršna direktorica Udruge za građanske slobode Britanske Kolumbije, odgovorila je na priču o još jednom podmetnutom požaru crkve, rekavši ‘Spalite ih sve.’
Drugi su skočili u njezinu obranu. Naomi Sayers, odvjetnica i plava kvačica na Twitteru, rekla je ‘Pomogla bih joj sve to spaliti… i također, pomogla bih svakome tko je optužen za podmetanje požara ako je stvarno spalio stvari.’
U središtu svega toga bilo je priopćenje za javnost koje je krajem svibnja izdala Tk’emlúps te Secwépemc First Nation (Tk’emlúps te Secwépemc je takozvana vlada prvih naroda unutar plemenskog vijeća Shuswap Nation u kanadskoj provinciji British Columbia, prim.prev.), u kojem se kaže da je radar za ispitivanje tla otkrio ostatke u blizini lokacije škole Kamloops, jedne od najvećih takvih škola za starosjedilačku mladež koja je djelovala od 1890-ih do 1970-ih. “To je surova stvarnost i to je naša istina, to je naša povijest”, rekla je načelnica Rosanne Casimir na konferenciji za novinare: “I to je nešto za što smo se uvijek morali boriti da dokažemo. Za mene je to uvijek bila užasna, užasna povijest.”
Istraga se trebala nastaviti u suradnji s uredom mrtvozornika Britanske Kolumbije. Radarski nalazi bili su samo preliminarni, a konačno otkriće “masovne grobnice” u kojoj se nalaze posmrtni ostaci djece “stare tri godine”, u koje, čini se, nitko nije sumnjao, potvrdilo bi ono o čemu se “govorilo, ali nikada nije dokumentirano” u zajednici.
Bilo je to prije više od sedam mjeseci. Od tada na tom mjestu nije ekshumiran niti jedan leš. Niti su radarskom potragom pronađeni i potvrđeni nikakvi ljudski ostaci, djece ili bilo koga drugog.
Djeca su umirala prirodnom smrću
Osoba koja je izvršila radarsko istraživanje, “konfliktna antropologinja” po imenu Sarah Beaulieu, rekla je na konferenciji za novinare u srpnju da se “vjerojatne grobnice” ne mogu potvrditi ako se ne izvrše iskapanja. Rekla je da je njezina istraga obuhvatila samo dva hektara ukupne površine od 160 hektara i time “jedva zagrebla površinu”.
Profesor Jacques Rouillard, profesor emeritus na Odsjeku za povijest na Université de Montréal, nedavno je objavio detaljan esej u The Dorchester Review o tome što je pronađeno na ovom i sličnim mjestima – i što nije pronađeno. Nema dokaza, piše Rouilliard, ni u jednom povijesnom zapisu koje je vodila vlada, da su smrti starosjedilačke djece u tim školama ikada bile zataškane ili da su ikakvi leševi ikad položeni u masovne, neobilježene grobnice koje su bile tajne a roditelji djece nikada nisu bili obaviješteni, kako su plemenske skupine više puta optuživale a mediji su poslušno ponavljali prošlog ljeta.
Uistinu postoje pojedinačni grobovi na području škole Kamloops, što uključuje groblje koje se još uvijek aktivno koristi. Djeca koja su umrla u školi dok je još radila – najčešće od tuberkuloze, ali i od gripe, žute groznice i tifusa – ponekad su pokapana na tom groblju u pojedinačnim obilježenim grobovima, uz svećenike i časne sestre koji su tamo pokopani.
Povijest ove i drugih internatskih škola doduše je složena i uključuje, kao i većina povijesnih epizoda, mračnu stranu. Često su starosjedilačka djeca bila odvojena od svojih obitelji i prisiljena pohađati te škole, koje je vlada ostavljala kronično nedovoljno financiranima. Kada su djeca umrla, vlada je često odbijala platiti da se njihovi posmrtni ostaci vrate u njihove zajednice, pa su ih pokapali na školskim grobljima.
Mnogi od grobnih obilježja u tim školama sada su nestali, ne zato što ih je netko pokušavao sakriti, nego zato što je u tim udaljenim područjima bilo uobičajeno da se grobne oznake izrađuju od drveta i mnoge su se jednostavno raspale tijekom godina.
Ono što sve ovo sugerira, posebno u potpunom nedostatku bilo kakvih potvrđenih dokaza o “masovnoj grobnici” ili zataškavanju, jest da je cijela priča divovska izmišljotina. Svrha mu je bila izazvati moralnu paniku, demonizirati Katoličku crkvu i dospjeti na naslovnice diljem svijeta širenjem povijesnih optužbi. I to je funkcioniralo točno kako je planirano.
Ali shvatite ovo: sedam mjeseci nakon ove producirane moralne panike, neće biti povlačenja iz i demantiranja medija, nema praćenja stotina leševa “otkrivenih” u “masovnoj grobnici”. Neće se postavljati pitanja, niti zahtjevi za dokazima.
Ian Austen iz New York Timesa, na primjer, koji je još u svibnju pisao o nepostojećim “dokazima” o “masovnoj grobnici koja sadrži posmrtne ostatke 215 djece”, nije nastavio sa svojim izvješćima. Najbliže što je došao bilo je u listopadu, kada je napisao priču o papi Franji koji je izrazio spremnost posjetiti Kanadu radi “pomirenja starosjedilačkih naroda” i ponovio svoju raniju tvrdnju da su “posmrtni ostaci stotina starosjedilačke djece pronađeni na mjestu bivša Kamloops Indian Residential škole u Britanskoj Kolumbiji.”
Ne, nisu to učinili. Tamo ništa nije pronađeno, jer nitko nije ni tražio. Vjerojatno nitko nikada ni neće.
