Doduše, to nije bio glavni poticaj za izgradnju ovog izvanrednog Rosaire du Libana (Krunice Libanona) koja se izdiže na brežuljcima iznad mjesta Deir el Ahmar. Ipak, protežući se u duljini od oko 600 metara, s 59 golemih betonskih zrna, ovaj čudesni projekt uzima jedan od najpoznatijih nabožnih predmeta Katoličke Crkve i pretvara ga u prostor kojim hodočasnici mogu koračati. Stoga se s pravom opisuje kao najveća krunica na svijetu, prenosi nedjelja.ba
Prema pisanju lista The Beiruter, kako prenosi Aleteia, projekt se izrađuje već godinama, a njegovi korijeni sežu do „duhovnog susreta“ koji je mladi Libanonac doživio u Međugorju 2006. Nadahnut idejom o stvaranju prostora posvećenog Blaženoj Djevici Mariji i molitvi, taj se duhovni uvid postupno razvijao pod okriljem Libanonskog maronitskog reda, dok su sami radovi na izgradnji krunice započeli 2008.
Krunica kojom se korača
Njezinu je veličinu teško i zamisliti. Krunica se proteže u duljini od oko 650 metara preko pejzaža, a tvori je 59 golemih zrna. Raniji opisi projekta navode dimenzije pojedinih zrna od oko 4,9 metara duljine i 3,5 metara širine.
Međutim, ta zrna nisu tek obični komadi betona osmišljeni da bi izgledali zadivljujuće iz zraka. Cijelo je svetište zamišljeno kao prostrano mjesto molitve i hodočašća.
Prema nedavnim izvješćima iz Libanona, zrna koja označavaju molitvu Oče naš preuređuju se u ispovjedaonice, dok će zrna koja predstavljaju Zdravo Marijo služiti kako kapelice i svetišta posvećena svetcima, s prikazom njihovih života i duhovne baštine. Put krunice svoj vrhunac doseže kod Križa Uskrsnuća, dok širi kompleks obuhvaća i samostan te crkvu u kojoj se već redovito slavi sveta misa.
Drugim riječima, ovo nije krunica stvorena samo da bi joj se divilo izdaleka. Ovo je krunica u koju se ulazi, kojom se hodi i na kojoj se moli.
Vjera utisnuta u krajobraz
Ono što Krunicu Libanona čini posebno upečatljivom jest njezin smještaj. Deir el Ahmar nalazi se u libanonskoj regiji Bekaa, u zemlji u kojoj kršćani već desetljećima žive usred političke nestabilnosti, gospodarskih kriza i oružanih sukoba.
U takvom ozračju, gradnja ovako veličanstvene krunice može se činiti smionim pothvatom. No, u tome i jest bit. Ova osvijetljena građevina projektirana je tako da bude vidljiva i sa zemlje i iz zraka, pri čemu njezina zrna ocrtavaju put preko brežuljaka prema Križu Uskrsnuća.
Projekat podupire Libanonski maronitski red zajedno s vjerničkom udrugom, a nedavna izvješća navode da se gradnja uvelike oslanja na dobrovoljne priloge i milostinju vjernika. Jedan od svećenika uključenih u projekt procijenio je da je samo utrošeni beton koštao više od 13 milijuna dolara. Isto izvješće opisuje kako se vjernici tijekom cijele godine okupljaju među zrnima krunice kako bi pod vedrim nebom slavili otajstvo euharistije.
Za katolike koji su navikli nositi krunicu u džepu ili torbici, razmjere Rosaire du Libana gotovo je čudesno teško obuhvatiti umom. No, bilo da vam krunica stane na dlan ili se proteže šest stotina metara niz libanonske brežuljke, njezina svrha ostaje ista: voditi vjernike, molitvu po molitvu, kroz otajstva Kristova života.
A ako se ikada odlučite na hodočašće u Libanon, možete posjetiti i neka od njihovih drugih velikih vjerskih znamenitosti i kipova, poput kipa Krista Otkupitelja podignutog na planini Jabal Al-Salib, kipa Sv. Šarbela u Farayi te impozantnog Križa svih naroda u Qanat Bakishu.
