Sud u presudi naglašava da je ACAI na svojim stranicama “izostavlja značajne informacije” o pobačaju, povezane s “mogućim rizicima pružene usluge, rizicima koji rezultiraju mogućnošću pojave bitnih psihičkih posljedica nastalih intervencijom pobačaja”. Takve, polovične informacije doprinose tome da prosječan korisnik donese odluku o pobačaju koju inače, kad bi imao cjelovitu informaciju, možda ne bi donio, stoga sud nalaže ACAI-ju da prekine s takvom oglašivačkom praksom, piše Narod.hr.
Drugim riječima, uskraćivanjem cjelovite informacije, ova udruga je lažno oglašavala pobačaj i dovodila svoje korisnike u zabludu, što tvrdi i žena koja je počinila pobačaj i pretrpjela posljedice, zbog čega je tužila ACAI zajedno s udruženjem kršćanskih odvjetnika.
“Pobačaj nema posljedice”, “uopće ne postoji rizik od neplodnosti zbog jednog ili više pobačaja”, “pobačaj kod nekih žena predstavlja iskustvo sazrijevanja”, “oni koji se odluče na pobačaj obično imaju veće samopouzdanje od onih koji odbijaju prekinuti neželjenu trudnoću”, neke su od oglašivačkih poruka industrije pobačaja u Španjolskoj.
ACAI će se na presudu žaliti vrhovnom sudu te osporava svjedočanstvo žene tužiteljice i pravo udruženja odvjetnika da tuži njihovu organizaciju, dok informacije na svojim stranicama pravda time da su samo nekomercijalna udruga, a ne i poslovna organizacija, pa nisu podložni zakonima tržišne utakmice, javljaju španjolski mediji.
O posljedicama pobačaja premalo se govori
Za tijelo žene namjerni pobačaj je nešto neprirodno što objašnjava nastanak psihičkih i fizičkih posljedica.
Legalizacija pobačaja ne smanjuje broj abortusa, već utječe na društvenu svijest da on nije štetan i neispravan. Čak 90% žena koje su prošle najtraumatičnije oblike začeća i abortusa izjasnile su se da bi savjetovale druge žene da ne abortiraju. Udrugama koje se bore za pobačaj jedan od većih argumenata jest da se zbog silovanih žena i onih kojima je ugoženo zdravlje mora legalizirati abortus. Takvih slučajeva je manje od 2%.
Pobačaj ostavlja fizičke, ali i psihičke posljedice
Studija provedena kod žena 8 tjedana nakon induciranog pobačaja pokazala je da ih 44% pati od psihičkih poremećaja, 36% ima poremećaje sa snom, 31% žali zbog odluke da pobace, a 11% im je prepisano psihološko liječenje (10). Pošto mnoge žene koriste represiju kao metodu suočavanja, može proći duže vrijeme prije nego žena potraži pomoć. Ti potisnuti osjećaji mogu uzrokovati psihosomatske bolesti.
Kod otprilike 60% žena koje su doživjele post-abortivne posljedice javljaju se suicidalne misli, i od toga njih 28% stvarno pokuša izvršiti samoubojstvo, polovica čak 2 ili više puta. Istraživači u Finskoj su otkrili snažnu statističku povezanost između samoubojstava i pobačaja. Srednja godišnja stopa samoubojstava za sve žene je 11.3 na 100 000 žena, dok stopa samoubojstava među ženama koje su imale inducirani pobačaj iznosi 34.7 na 100 000, što je tri puta više. S druge strane stopa samoubojstava među ženama koje su imale normalan porod je samo pola stope samoubojstava svih žena, ili jedna šestina stope samoubojstava žena sa induciranim pobačajem.
Istraživanje je pokazalo da minimalno 19% post-abortiranih žena pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Otprilike pola ih je imalo mnoge (ali ne sve) simptome PTSP-a, i 20-40% je pokazalo umjerene do visoke razine stresa, relativno njihovom pobačajnom iskustvu. (12)
Osim psihičkih za tijelo žene pobačaj ostavlja i druge posljedice. Od fizičkih posljedica možemo navesti: rak dojke, rak grlića maternice, jajnika i jetre, smrt, upalna bolest zdjelice, perforacije maternice, razderotine grlića maternice, komplikacije pri porodu i budućim trudnoćama, izvanmaternična trudnoća.
Naime, Studija Journal of the National Cancer Instituta u 1994. godini izvedena na 1800 žena otkrila je da žene koje su napravile pobačaj imaju 50% povećanu šansu da dobiju rak dojke prije 45. godine života. Djevojkama koje naprave pobačaj prije 18. godine života rizik se povećava za 150%. Ako se pobačaj napravi nakon 30. godine života rizik raste za 110%. Ako žena ima u obitelji rak dojke rizik joj se povećava za 270% nakon 30. godine života. Svih 12 djevojaka mlađih od 18 godina koje su sudjelovale u istraživanju i koje su imale rak dojke u obitelji dobile su rak prije 45. godine. Vjerojatnost dobivanja raka dojke još se više povećava ako žena napravi više od jednog pobačaja.
Žene nakon pobačaja imaju 2.3 puta veći rizik obolijevanja od raka grlića maternice u usporedbi sa ženama koje nisu pobacile. Ženama koje su pobacile 2 ili više puta rizik raste na 4.92 puta u odnosu na žene koje nisu pobacile. Kod jednostrukih i višestrukih pobačaja slično raste i rizik obolijevanja od raka jajnika i jetre. Povećanje rizika objašnjava se neprirodnim poremećajem hormonalnih promjena koje prate trudnoću te netretiranim ozljedama grlića maternice.
Žene koje su imale jedan, dva ili više induciranih pobačaja imaju redom 1.89, 2.66, odnosno 2.03 puta veći rizik od prijevremenog poroda. Također žene koje su imale jedan, dva ili više induciranih pobačaja imaju redom 1.34, 1.50 odnosno 1.58 veći rizik od prenošenosti (graviditas prolongata – trudnoća koja traje dulje od 42 tjedna).
Za mnoge parove pobačaj izaziva nepredviđene probleme u vezi. Post-pobačajni parovi su mnogo skloniji razvodu ili prekidu veze. Mnoge post-pobačajne žene razvijaju teže poteškoće u izgradnji dugotrajne veze sa muškim partnerom. To se može desiti zbog reakcija vezanih uz pobačaj, kao što su smanjeno samopouzdanje, povećano nepovjerenje prema muškima, seksualna disfunkcija, zloupotreba droga te povećani stupanj depresije, tjeskobe i nestabilnog bijesa.
