'Beskućnik je ležao na ulazu u našu crkvu, čitajući novine. Sjeo sam kraj njega i pitao ga želi li mi se pridružiti na misi.
'Ovo mi je treća misa danas', rekao je. 'Ostat ću vani. Glazba me liječi.'
Pitao sam ga što to treba liječiti. Podigao je nogavicu i otkrio kožu na nogama, koja je izgledala ispucalo, oštećena hladnoćom i vjetrom.
'Zovem se Stephen. Kao Stjepan u Bibliji, kojeg su kamenovali. Nekad na hladnoći mi se čini kao da i mene pogađa kamenje', rekao je nasmijavši se.
Stephen nije imao novca za dermatologa i izvadio je puno korištenu, gotovo praznu bocu jeftinog medicinskog losiona iz svog iznošenog ruksaka.
'Ovo pomaže, ali je skupo', rekao je.
Dao sam Stephenu svoj milodar i zajedno smo se pomolili.
U tom je trenutku u crkvu ušao policajac i krenuo prema Stephenu. Stephen je instiktivno sjeo uspravno i pripremio se na gnjavažu. Spremio sam se reći policajcu da ovaj čovjek nikom ne škodi.
Policajac je stao ispred Stephena, zavukao ruku u svoju sportsku torbu i dao mu novu novcatu jaknu, rekavši: 'Utopli se.'
Stephen mu je zahvalio i, uz blistav osmijeh, zamijenio svoju staru ružnu jaknu novom.
Vratio sam se na misu, znajući da se više ne moram moliti za čudo. Upravo sam svjedočio jednom.'
