Trodnevni događaj bio je zasjenjen turbulentnim scenama i ranim odlascima zbog rješavanja spornih pitanja, izvijestio je CNA Deutsch.
Više od glasa za ređenje žena
Sinodalni put je u petak usvojio tekst o ulozi žene u Crkvi. Dokument poziva na „temeljnu jednakost svih vjernika“. Tu se pojašnjava da to „znači staviti pitanje pristupa žena sakramentalnoj službi u kontekst temeljne obnove teologije službe“.
Tekst od 32 stranice zalaže se za uvođenje žena u đakonsku službu i predlaže da se Svetoj Stolici iznese temeljno pitanje ređenja žena.
Kad je došlo do glasovanja, rezultat je bila jasna većina: oko 92% sudionika Sinodalnog puta glasovalo je za usvajanje teksta. Među biskupima gotovo 82% (45 biskupa) bilo je za tekst, dok je oko 18% glasalo protiv (10 biskupa). Pet od 60 prisutnih biskupa bilo je suzdržano.
S obzirom na to da je ovo pitanje za cijelu Katoličku Crkvu, biskup Franz-Josef Bode je priznao da bi „to bila odluka na vrlo visokoj razini i obvezujuća; ali čak i najviše odluke [ekumenskih] sabora povijesne su odluke Crkve“.
Mons. Bode je potpredsjednik Njemačke biskupske konferencije i potpredsjednik Sinodalnog puta. Govoreći u subotu poslijepodne na tiskovnoj konferenciji nakon završetka događaja, naglasio je da čak i ekumenski sabori imaju kontekst.
Njemački je biskup rekao novinarima kako se i koncilske odluke „uvijek donose u određenom trenutku u povijesti i da i tu tradicija ostaje živa i da ćemo djelu Duha Svetoga ipak morati dati prostora da se nešto razvije. Ali to je pitanje koje onda, mislim, može biti riješeno razvojem dogme – postoji i to, postoji i povijest dogme, to je ono o čemu ljudi govore u teologiji – bio bih prije svega sretan kada bi se to uopće promislilo na tako širok način. A onda ćemo vidjeti“, kazao je.
Sinodsko vijeće – vrhovno tijelo njemačke Crkve?
U subotu poslijepodne odobrena su još tri dokumenta u prvom čitanju: jedan koji zagovara normalizaciju „situacije neheteroseksualnih svećenika“, jedan o „suočavanju s rodnom raznolikošću“ i jedan koji se bavi „navještajem Evanđelja žena u riječi i sakramentu“.
Svi će se tekstovi razmatrati u drugom čitanju na sljedećoj (i zasad konačnoj) sinodskoj skupštini u proljeće 2023. i tada bi mogli biti službeno usvojeni.
Hoće li neki od glasova njemačkog procesa, koji nije sinoda, biti prihvaćeni kao katolička praksa, to je sasvim drugo pitanje. Od samog početka, Sinodalni put – poznat i kao Sinodalni hod – bio je pod intenzivnom prismotrom i kritikama.
No, to nije obeshrabrilo organizatore da krenu prema stvaranju trajnog procesa: u subotu su sudionici glasovali za stvaranje Sinodalnog vijeća koje bi trajno nadziralo Crkvu u Njemačkoj.
Na sastanku u Frankfurtu 10. rujna prijedlog je dobio potporu gotovo 93% svih glasova. Samo je pet biskupa odbacilo dokument.
Nakon što je prošao drugo čitanje, poziv na Sinodalno vijeće sada se smatra službenom rezolucijom Sinodalnog puta.
Biskupi nazvani „plačljivcima“
Pomoćni biskup Augsburga mons. Florian Wörner rekao je da se pita „mislimo li na istu stvar kada govorimo o sinodalnosti“. „I dalje opažam alarmantan jaz između onoga što papa Franjo govori o tome i onoga što smo doživjeli u Frankfurtu. Prečesto su umjesto činjeničnih argumenata u igru dolazile emocije kako bi se stvorilo raspoloženje i postigli određeni ciljevi.“
Mons. Wörner je upozorio: „Prije donošenja odluka s dalekosežnim posljedicama za život Crkve u Njemačkoj, trebali bismo razraditi kako sinodalnost uistinu funkcionira.“
Zanimljivo je primijetiti kako su neki sudionici glasno prosvjedovali nakon što su biskupi prvoga dana, na tajnom glasovanju, blokirali pro-LGBT dokument. Organizatori su oštro kritizirali ishod i proveli promjene, uključujući ukidanje tajnog glasovanja. Irme Stetter-Karp, jedna od predsjednica procesa, opisala je biskupe koji su izrazili zabrinutost kao „plačljivce“.
Dan kasnije samo je osam biskupa glasalo protiv dokumenta koji poziva na „ponovnu procjenu homoseksualnosti“. Još osam biskupa suzdržalo se pri glasovanju, dok je 40 od 56 prisutnih biskupa – više od 83% – podržalo dokument.
Krtice na dnevnome svjetlu
Već je u više navrata, s različitih strana, istaknuto kako je Crkva u Njemačkoj „krenula svojim putem“. Kao nekoć protestantski teolozi, tako sada njemački biskupi – iako ne svi – zajedno s kontroverznim Centralnim komitetom njemačkih katolika (ZdK), odbacuju dijelove Svetoga pisma, Predaje i nauka crkvenih otaca, te podlažući se duhu vremena, nameću novo viđenje morala i crkvene prakse. Dok se iz godine u godinu bilježi rekordan broj ljudi koji su napustili Katoličku Crkvu, Crkveno vodstvo i partnerski im laici, kao krtice na dnevnome svjetlu, kopaju po asfaltu. Sve liči na anegdotu koja kaže da su se u jeku Boljševičke revolucije 1917. pravoslavni episkopi u Moskvi prepirali o boji zavjesa koje će biti u dvoranama.
Iako je papa Franjo upozoravao Crkvu u Njemačkoj, razvidno je da to nije imalo utjecaja te se pojedini krajevi praktično već nalaze u raskolu. Nema sumnje da će Sveta Stolica, koja je potaknuta i njemačkim Sinodalnim putem pokrenula opću Sinodu o sinodalnosti, morati zbog uklanjanja sablazni i dobrobiti duša reagirati nedvosmisleno i odlučno. A to ćemo još pričekati…
