Kako prenosi Catholic News Agency, Vrhovni sud je reagirao nakon što su niži sudovi ranije presudili kako liječnik nije propisno postupio kada je eutanazirao 74-godišnju staricu koja je bila u stanju uznapredovale demencije. Navodi se kako je žena tijekom samoga postupka morala biti pod višestrukim dozama sedativa što je uzrokovalo i njezinu fizičku nemoć. Ovaj slučaj je dospio do Vrhovnoga suda od kojega se očekuje dodatno pojašnjenje u svezi sa zakonom o eutanaziji prema kojemu je liječnicima dozvoljeno usmrtiti pacijente za koje oni smatraju da trpe nepodnošljivu bol i patnju, piše Svjetlo Riječi.
Kako nalaže nizozemski zakon, eutanazija je dozvoljena samo za one osobe s demencijom koje su napisale ili usmeno izrazile anticipiranu ili predviđajuću želju svome liječniku.
„Izgledi da će netko ikada patiti od demencije mogu biti dovoljan razlog da sastavi „anticipiranu naredbu” u životnoj oporuci što se može učiniti samostalno ili u razgovoru s obiteljskim liječnikom. Liječnik može izvršiti eutanaziju na pacijentu s demencijom samo ako postoji takva „naredba”, ako se provodi zakonom propisana skrb i ako pacijent, prema vlastitome mišljenju, trpi nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje”, stoji na stranicama nizozemske vlade, a prenosi Hrvatska katolička mreža.
Žena koja se odupirala eutanaziji je četiri godine ranije napisala „anticipiranu naredbu” zahtijevajući da se provede eutanazija umjesto da bude smještena u starački dom. Pritom je izjavila kako je to odlučila dok je još zdravoga razuma smatrajući kako je to prava odluka u pravo vrijeme. Tužitelji su tvrdili da je njezino odupiranje liječniku zapravo bio pokazatelj kako se ona predomislila, ali da nije bila u mogućnosti verbalno komunicirati.
Bioetičar dr. Charles Camosy istaknuo je kako vjeruje da će sljedeća borba za temeljnu ljudsku ravnopravnost biti iznad vrijednosti ljudi s uznapredovalom demencijom ističući da je nemoguće odvojiti ono što se događa u Nizozemskoj od širokoga odbacivanja temeljne ljudske jednakosti na postkršćanskom zapadu. Na kraju je dodao kako osoba s uznapredovalom demencijom ili s teškom ozljedom mozga nije u mogućnosti dati pristanak za eutanaziju. U zaključku je donio prijedlog da se umjesto daljnjega širenja zakona o eutanaziji poveća broj skrbnika za oboljele od demencije, a cijelo društvo je potaknuo da poradi na osnaživanju obitelji pacijenata s demencijom kako bi im se pružila prikladna i odgovarajuća skrb.
„Liječnici su očito loši u prosuđivanju ovih i sličnih stvari, a istovremeno i istraživanja pokazuju kako kvalitetu života svojih pacijenata ocjenjuju lošijom nego što to sami pacijenti smatraju. No, s obzirom na činjenicu da Nizozemska već dugi niz godina eutanazira novorođenčad koja također nije u stanju izraziti svoju patnju, sasvim je logično da će to isto učiniti i za nekoga s demencijom u starijoj dobi”, izjavio dr. Camosy za CNA.
„Odluka Vrhovnoga suda dio je pravnoga skliskoga terena u Nizozemskoj o eutanaziji, te će stanje pacijenata koje uključuje i mentalno pogoršanje biti u središtu budućih rasprava”, najavio je dr. Camosy, bioetičar i profesor na Sveučilištu Fordham.
