Demokratska Republika Kongo jedan je od najvećih svjetskih izvoznika kontana, rijetkoga minerala kojega se koristi za pravljenje brojnih elektroničkih uređaja, kao što su mobilni telefoni. Međutim radni uvjeti u tamošnjim rudnicima izrazito su opasni, a radnici među kojima su i djeca, često su izrabljivani, piše Nedjelja.ba.
„Eksploatacija ovih rudnika je u rukama gerilaca“, objasnio je vlč. Malayi u razgovoru za novine španjolske biskupije Malaga, a prenijela je CNA.
„Naši su mobiteli umrljani krvlju 'djece koja su hodajući mrtvaci'“, dodao je misionar. On upravo radi s takvom djecom koja su uspjela pobjeći od prisilnoga rada u rudnicima. Mnogi od njih žive na ulici gdje ih on pronalazi. Svjedoči kako je samo u Kinšasi oko 20 000 djece na ulicama.
Centar kao spas
Misionari od Bezgrješnoga začeća pokrenuli su edukacijski centar u tome gradu. A on ga opisuje kao „dom gdje mogu učili o trgovini koja im osigurava budućnost daleko od rudnika i da se nikada ne vrate životu na ulici“.
„Ne možemo riješiti sve probleme, ali zahvaljujemo Bogu za svako dijete koje mognemo spasiti. To je pravo čudo koje postane moguće zahvaljujući ljudima dobre volje“, pojasnio je Malayi te se prisjetio jednoga dječaka koji je pobjegao iz rudnika i bježao tisuće kilometara.
„Leševi se ne boje smrti“
Umirući od gladi i rastrgan bolom, mališan je trebao nekoga da ga sasluša. „Nakon što sam mu dao nešto za jesti, govorio mi je o svome životu“, kazao je misionar ispričavši potresnu priču koje započinje time što su cjelokupnu dječakovu obitelj iz njihove kuće oteli pripadnici milicija te ih odveli u šumu i rekli kako moraju izabrati između smrti i 13-satnoga rada u rudniku koltana.
Obitelj je, dakako, izabrala rudnik. „Radili su 200 metara pod zemljom iznoseći 15 vreća koltana na dan, za koje su primali dva dolara na kraju mjeseca“, rekao je Malayi prepričavši kako su kada je izbila pobuna protiv ovih milicija, oni silovali i ubili dječakovu majku i dvije sestre u tinejdžerskoj dobi. Također su mu ubili i oca.
„Mališan je uspio pobjeći. No, u suzama mi je rekao: 'Ne bojim se smrti. Ja sam leš, a leševi se ne boje smrti'“, kazao je vlč. Willy naglasivši kako misionari u svome edukacijskom centru uče djecu da se brinu jedni o drugima.
Brinuti se jedini o drugima
„Čuli smo puno njih kaže: 'Vlč. Willy nas je naučio da ćemo kako rastemo morati pomagati.' Mislim da je to vrlo važan korak“, istaknuo je. Na kraju je pozvao kršćane „da brane dostojanstvo osobe, koja je slika Božja“ i prepoznaju vrijednosti svakoga čovjeka kao brata i sestre.
„U našem svijetu ovaj je koncept izgubljen i stavili smo materijalne stvari ispred ljudi. Ono što nas danas ubija jest indiferentnost. Ne želimo znati ništa o problemima drugih ljudi, i samo govorimo o svojima. I ono što je gore od materijalne oskudice jest duhovno siromaštvo“, kazao je.
