Australski katolici i anglikanci izrazili su razočaranje najavom laburističke premijerke australske države Queensland, Annastacije Palaszczuk, da će, ako njezina stranka pobijedi na izborima, uvesti novi zakon o potpomognutom samoubojstvu. Katolički nadbiskup Mark Coleridge i anglikanski nadbiskup Phillip Aspinall, uputili su zajedničko priopćenje u kojemu podsjećaju na obvezu koju je prethodno preuzela Vlada, odnosno da Komisiji za reformu pripremi prijedlog zakona te pričeka njezino mišljenje u Parlamentu u ožujku.
Riječ je o razvoju događaja koji je vrlo razočaravajući – rekao je nadbiskup Coleridge. Katolička se Crkva snažno protivi potpomognutom samoubojstvu te traži pristup palijativnoj skrbi visoke kvalitete za sve, poštovanje prema pacijentu, zaštitu ljudskog dostojanstva te naravni kraj života. Nitko nije moralno prisiljen trpjeti nepodnošljivu bol, nitko se ne smije osjećati teretom za druge te da njegov vlastiti život ne vrijedi ništa – istaknuo je nadbiskup.
Zbog toga je pravo svakog građanina Queenslanda imati pristup kvalitetnoj palijativnoj skrbi prije nego Parlament ozakoni eutanaziju – napomenuo je nadbiskup. Doista, ona zasigurno nije nešto o čemu treba žuriti, a još manje u ovakvom trenutku u kojem samoubojstvo predstavlja državni problem. Nadbiskup je zatim naglasio kako su temelji Vladine izborne kampanje, potpomognuto samoubojstvo i zatvaranje granica, zapravo u međusobnom proturječju jer jedan ugrožava život, dok drugi ima za cilj zaštititi ga.
Istovremeno, anglikanski nadbiskup Aspinall je rekao kako je razočaran što izvršna vlast premijerke Palaszczuke namjerava smanjiti financiranje palijativne skrbi, izdvajajući samo "28 milijuna dolara godišnje", dok su zahtjevi tog sektora "275 milijuna dolara ", kako bi se mogla pružiti skrb visoke kvalitete za sve pacijente u državi, bez obzira na mjesto stanovanja.
Ako je takva skrb dostupna kada se ljudi suočavaju s terminalnom bolešću – nastavio je anglikanski predstavnik – odluka koju donosi većina vrlo je različita od dobrovoljne smrti, jer bolesnici znaju da se njihove brojne brige i strahovi mogu ublažiti zahvaljujući takvoj skrbi. Zbog toga bi u okvir financiranja palijativnog liječenja trebalo uključiti i financiranje duhovne skrbi, tog neizostavnog elementa na kraju života.
