Ne mogu nas spriječiti da širimo dobrotu. Da smo daleko, ali i tako blizu”, samo je dio jedne od brojnih objava na Facebook stranici skupine nesebičnih ljudi u Tomislavgradu koji su prošle godine proslavili 20 godina karitativnog rada, piše Večernji list BiH.
Riječ je o udruzi “Kap ljubavi”. Uz svoga začetnika i osnivača fra Jozu Radoša Đoku, čini je još 30-ak volontera različite životne dobi i profesija. Živi su dokaz da dobro nije nestalo, a “kapljice ljubavi” odavno su preskočile općinske, županijske, državne, pa i kontinentalne granice.
“Kapljice” su djevojčicama, štićenicama sirotiša u afričkom Beninu, pronašle kumove koji su im osigurali po 460 eura za jednogodišnji život i školovanje. Njih 36 sad je zbrinuto u Domu sv. Ivana Pavla II., a svako pismo kumovima i sličice koje im ta djeca šalju neizmjerno vesele i “kapljice”, posebno fra Đoku.
Na proslavi 20. obljetnice razgovarali smo s vlč. Odilonom Singbom, osnivačem sirotišta, i u svijest su nam se duboko urezale njegove riječi: “Ako te djevojčice nemaju nikoga, to znači da se prerano udaju ili rade po tržnicama, prodaju nešto da se prehrane ili, jednostavno, postaju kućne pomoćnice kod bogataša, diplomanata itd. i onda je njima budućnost na neki način onemogućena.”
E, da bi te budućnosti bilo, brinu se “kapljice” s brojnim kumovima iz Hercegovine i Bosne, pa i šire. Da rade više nego dobar posao, ovih dana ponovno su dobili potvrdu u pismu koje su dobili od vlč. Odilona. Bilo je i osmijeha i suza koje su izazvale fotografije. Ranije smo već pisali da najveća prostorija u Domu sv. Ivana Pavla II. u Beninu (učionica) nosi naziv “Kap ljubavi”.
Na igralištu stoji ime dvaju gradova s najviše kumstava, Tomislavgrada i Širokog Brijega, a odnedavno je i volonterska kuća dobila ime “Maison des volontaires fra Jozo Radoš Đoka”. Natpis je to koji je fra Đoki ispunio srce i dušu, izazvao osmijeh i suzu u oku. Kaže kako je lijepo znati da se cijeni rad udruge “Kap ljubavi” i da u dalekoj Africi stoje natpisi koji svjedoče tome.
Vlč. Odilon živi i radi u Hrvatskoj već dugi niz godina, a svako malo “ukrade” vrijeme za posjet rodnom Beninu, obitelji i sirotištu. Tako je bilo i ovoga puta. U pismu je posebno naglasio: “Zahvaljujući kumstvima i vašim donacijama, Dom sv. Ivana Pavla II. opstaje. Da nije fra Đoke i ‘Kapi ljubavi’, iskreno ne znam koliko bi sve tamo uspijevalo, zato je ovaj natpis na volonterskoj kući ništa. Fra Đoka zaslužuje spomenik.”
Napisao je i da su djeca dobro, da rastu i uče. Od srca pozdravljaju i mole za svoje kumove i za sve koji pomažu u radu Doma i tamošnjim
