Istraživači procjenjuju da je legalni pobačaj u posljednjih 100 godina rezultirao s oko milijardu pobačaja širom svijeta, što ga čini “najvećim genocidom u povijesti”, piše quovadiscroatia.
Na taj je dan prije 100 godina Sovjetska Rusija najavila legalizaciju pobačaja kako bi se, prema državnom objašnjenju, borila protiv sve većeg porasta broja žena koje su imale negativne zdravstvene posljedice zbog ilegalnih pobačaja.
Pritom je zemlja postala prva na svijetu koja je legalizirala ubijanje nerođene djece.
Zanimljivo, suprotno tome, nekoliko mjeseci ranije, u srpnju 1920., Francuska je donijela zakon kojim se zabranjuje prodaja ili promicanje kontracepcijskih sredstava.
Novi ruski zakon došao je deset godina ranije od bilo koje druge legalizacije pobačaja u svijetu, jer je Meksiko tek 1931. legalizirao pobačaj u slučaju silovanja.
U Moskvi je već 1922. zabilježeno 7.969 pobačaja i 35.320 rođenih. Do 1925. broj pobačaja popeo se na 18.071, a rođenih 57.537, a do 1926. broj pobačaja narastao je na 31.986, ali nema podataka o rođenjima.
Međutim, porast pobačaja brzo je doveo do „povećane obiteljske nestabilnosti“, što je značilo da će djeca koja se odgajaju u takvim obiteljima „teško postati stabilni, vrijedni i savjesni radnici potrebni za industrijsko društvo“ i za ”društveni režim”. Stoga su 1936. predloženi novi zakoni koji će ograničiti zakone o pobačaju, te su za vrijeme Staljina 1936. godine pobačaji ponovno zabranjeni. U popratnom dokumentu državnog zakonodavstva stoji da “nigdje … žena kao majka i građanka koja je imala veliku i odgovornu dužnost rađanja i odgoja građana nije uživala takvo poštovanje i zaštitu kao u SSSR-u.”
Dalje su tvrdili da „Samo u socijalizmu… eksploatacija muškarca od strane muškarca ne postoji, žena je ravnopravan član društva… i ozbiljno je moguće organizirati borbu protiv pobačaja zakonima zabrane, kao i drugim sredstvima.”
Svaki “podzemni” pobačaj pripisivan je “ostatku kapitalističke svijesti među manje prosvijetljenim članovima društva”.
Pobačaj nije bio u potpunosti zabranjen, jer je zakon predviđao da će biti dopušten “kada nastavak trudnoće ugrozi život ili prijeti zdravlju trudnica, a jednako tako i kada se može naslijediti ozbiljna bolest roditelja”.
U takvim je situacijama pobačaj bio dopušten, pod uvjetom da je bio izvršen „u uvjetima bolnice i rodilišta“.
No, 1955. godine, Sovjetski savez je ponovno izvršio zaokret u pogledu svojih zakona o pobačaju, a 23. studenog 1955. donio je dekret o “Ukidanju zabrane pobačaja”. U komentaru uz uredbu stoji da zbog “mjera koje Društvo provodi radi poticanja majčinstva i zaštite dojenčadi… kulturnog i društvenog života, dopušta” u ovom trenutku ukidanje zabrane pobačaja u pravnom smislu”.
U nastavku, u bilješci se kaže “ukidanje zabrane pobačaja omogućit će ograničenje štete nanesene zdravlju žena zbog pobačaja koji se izvode izvan bolnica”.
Stoga je novi zakon ukinuo zabrane provedene 1936. godine i dopustio pobačaje, pod uvjetom da se događaju u dopuštenim institucijama.
Kasnije izvješće iz 1997. godine pokazalo je da je “pobačaj već dugo tradicionalna metoda planiranja obitelji u Rusiji”.
Studije su pokazale da sovjetski dužnosnici nisu objavili statistike o pobačaju, ali medicinske procjene pretpostavljanju brojku između 6 i 7 milijuna svake godine od 1955. do sredine 1980-ih.
Rusija trenutno ima oko 412 pobačaja na 1000 živorođenih.
Otac Richard Heilman komentirao je stogodišnjicu prve legalizacije pobačaja na svijetu, rekavši: “Što ako je ovo otvorilo ogroman sotonski portal, te je početak sotoninog stogodišnjeg odvezivanja počeo kad je Rusija prva legalizirala pobačaj u 1920.?”
“Pobačaj je najgori genocid u ljudskoj povijesti”, podsjetio je vlč. Heilman, “ovaj užas za Boga započeo je samo tri godine nakon Fatime, jer je Rusija prva ‘otvorila ovaj demonski portal’ 1920.”
“Možda ovo upućuje na ‘ruske zablude’? Možda je Rusija zbog otvaranja portala, posebno odabrana za posvećenje?”
