Kao i svake godine za svetkovinu župa će se pripremati kroz trodnevnicu koja započinje u četvrtak 11. studenoga.
Svaku večer biti će mogućnost za ispovijed od 18:30 kada će se moliti i krunica.
U 19,00 sati je pobožnost sv. Nikoli i sveta misa.
Na samu svetkovinu u nedjelju 14. studenog 2021. Svečana sveta misa je u 11 sati.
Pozivamo sve mještane Donjeg Velikoga Ograđenika, kao i ostale župljane, da sudjeluju u trodnevnici i u nedjelju na samoj svetkovini. – poručuju iz župnog ureda Čerin.
VIŠE O PRVOM HRVATSKOM SVECU: SV. NIKOLI TAVELIĆU
Sv. Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. O njegovu djetinjstvu i odrastanju ne zna se mnogo, kao ni o tome što je djelovalo na mladu dušu, te potaklo Nikolu da stupi u franjevački red. Upravo kad je Nikola završio studije, zatražio je Bl. Bartul Alvernski, koji je tada upravljao Bosanskom franjevačkom zajednicom (vikarijom), na nagovor pape Grgura XI., 60 dobrih i učenih redovnika koji će širiti Kristovo Evanđelje u Bosni.
Poziv u zemlju u kojoj su nešto prije vladali Tavelićevi zemljaci, a možda i rođaci, moćni Šubići, morao je za Nikolu biti privlačan. I on se zaputio u tu brdovitu zemlju čije je stanovništvo u znatno mjeri bilo bogumilsko. Nikola je u Bosni proboravio 12 godina. Proživljavao je u njoj radosti obraćenja i tugu neuspjeha. Teškoće nisu bile malene. Surova klima i neprohodna mjesta bili su samo sjena prema surovosti života i teškoj pristupačnosti ljudskom srcu.
Premda je Bosna bila misijska zemlja, ipak su se misije među opasnim Saracenima držale u franjevačkom redu bez sumnje za jedne od najtežih. Pravilo franjevačkog reda od svih nevjernika jedino imenuje Saracene. Sam Sv. Franjo Asiški bio se zaputio u Svetu zemlju da ih obraća. Ne treba se čuditi ako je i Nikola očekivao tu priliku koja mu se ubrzo i pružila.
Došavši u Jeruzalem, nije se zadovoljio ispovijedanjem hodočasnika i još malobrojnijih vjernika koji su boravili u svetom gradu. On je htio privući Kristu i one koji ga ne poznaju. Zbog toga je zapravo i pošao u Bosnu, a iz Bosne u Palestinu. Poslije duljih razmišljanja i rasprava s braćom o propovijedanju Saracenima, o opasnosti takva pothvata, o opravdanosti izlaganja svog života mučeništvu držeći na umu onu Pavlovu "Jao meni ako ne propovijedam", Nikola je zaključio da je za njega "život Krist, a smrt dobitak".
U društvu s vjernim subratom i prijateljem fra Deodatom iz Ruticinija, koji je već u Bosni dijelio s njim životne tegobe i radosti, i još dvojicom subraće, Nikola se odvažio na odlučan korak: javno propovijedati Krista. Držeći da će najlakše pridobiti Saracene ako pridobiju njihova poglavara kadiju, oni su se, po primjeru osnivača Reda Sv. Franje, najprije zaputili k njemu. Ali kao što je Franjina riječ ostala bez uspjeha, tako je bila i njegovih duhovnih sinova. Jedino što je Franjo poslije svog neuspjeha mirno mogao otići, dok su ova četvorica osuđena na smrt i izmrcvarena mučenjem prispjela u mračno podzemlje i u teške okove.
Tako je Nikola postigao krunu mučeništva i time postao slika svog naroda koji će kroz buduća stoljeća proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere, gažen i mrcvaren, nabijan na kolac, spaljivan u plamenu vatre vlastitog ognjišta, gušen u svojoj vlastitoj krvi sve dotle dok od njega nije ostao "ostatak ostataka", "plačuća", "suha kao prut", mala, pritješnjena Hrvatska.
Godine 1889. Nikola je proglašen blaženim, a 21. lipnja 1970. postao je prvim hrvatskim kanoniziranimn svecem.
Svetište Sv. Nikole Tavelića nalazi se u sarajevskoj naselju Kovačići, gdje je i sjedište Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
