Isusovac pater Ike Mandurić i studentski kapelan bazilike Srca Isusova u Zagrebu na svojem je Facebook profilu dao snažnu uskrsnu poruku koju prenosimo u cijelosti:
“Vjera u Uskrs je promijenila sve, i obasjala svu našu povijest, pa je ona postala povijest uskrsne nade. Da je nije bilo ovih posljednjih tisućljeća, svijet se ne bi mogao nositi s Vukovarom, Ovčarom, Auschwitzom, svjetskim ratovima, komunističkim režimima, koji ponegdje još traju, i svim drugima. Njegova svjetlost obasjala je ovih 2000 godina. S njim se živjelo, u njega se vjerovalo, njemu se nadalo.
Uskrs je bio jedina stvarna nada svih ovih stoljeća svim potlačenima, bolesnima, obespravljenima, i svim ugroženima. On je bio jedino što preostaje: po svim ropstvima, podjarmljenim narodima; bolestima i epidemijama; neimaštini i svakojakoj nemoći pred mukama svijeta. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Uskrs je bio jedina nada svim grješnicima, raskajanima, koji su bespomoćno gledali na svoju grješnu prošlost, i posljedice grijeha koje su drugima oduzele radost. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Uskrs je bio je jedina nada i svima koji su se htjeli ili željeli grijeha lišiti, osloboditi, ali nisu mogli. Nadali su se da će barem njihova želja za slobodom, biti dovoljna da Uskrsna snaga makne grobni kamen. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Ova svjetlost obasjala je i starozavjetnu povijest, i srca svih onih koji su ikada željeli neko spasenje i neku slobodu, neku pobjedu nad zlom. I ondje je, mada skriveno, Uskrs bio jedina nada svim pripadnicima svih drugih religija, koji su ikada to dobro željeli i za njim vapili. Uskrs nikoga od njih nije razočarao.
Uskrsno svjetlo obasjalo je i sami postanak svijeta, i same rajske dveri, i svu vječnost, sva vremena, sva bića, svu stvarnost, i samo stvaranje. Ono je obasjalo i samoće ljudskih srdaca koje ni jedan grješnik ne može dokučiti. Samoća čovjeka je mračna kao grobna jama. Nju je mogla osvijetliti samo uskrsna svjetlost.
Možda Uskrs ne slavimo svim srcima, i možda ne vjerujemo u njega onoliko koliko bi istinski trebali. To je možda točno. Ali uskrsno svjetlo obasjat će i ovakvu nemoć vjere, i razočarati neće ni takva srca.
Uskrs je pobjeda koja sve dohvaća, svaku nadu i svaku čežnju ispunja, svaku nesavršenost dovršava.
Uskrs ti čestitam; strahu više mjesta nema; ne boj se!”
