Zbog toga je veliki dio migranata odlučio odustati od puta kroz Mađarsku, te su se iz Srbije uputili ka Hrvatskoj. Mjesto prelaska i prvih susreta s migrantima u Hrvatskoj je granični prijelaz kod Tovarnika.
Migranti iz Srbije dolaze u autobusima srbijanskih prijevoznika, koji ih iskrcavaju oko 2 kilometra prije granice, a migranti dalje nastavljaju pješke, uz naputak da se klone prelaska preko polja jer postoji opasnost od mina.
Slovenski premijer Miro Cerar rekao je da će u slučaju dolaska većeg broja migranata ili izbjeglica postupati u skladu sa schengenskom uredbom i u skladu sa slovenskim i europskim pravom. To znači da će Slovenija izbjeglice, kao i u dva slučaja do sada, vraćati u Hrvatsku ako pokušaju ući u Sloveniju.
“Dakle, mi smo tranzit i ponašat ćemo se prema njima sigurno bolje nego neke druge države, kao što smo vidjeli zadnjih dan. Hrvatska će biti konstruktivna i surađivati, ali postoje granice naših kapaciteta. Nakon toga, ako se broj poveća, ne znam hoćemo li sve ljude moći evidentirati, to ne mogu jamčiti. Moramo voditi računa prije svega o hrvatskim interesima, ali mislim da smo već na početku pokazali da se znamo ponašati kao ljudi”, rekao je Milanović.
Broj migranata koji su ušli u Hrvatsku prešao je 6 tisuća i raste. Sudeći prema izjavama premijera Milanovića doista nismo spremni iako je na ovu situaciju udruga U ime obitelji upozoravala još prije 10 dana.
U ime obitelji: Izbjeglička kriza – Evo što očekujemo od premijera Milanovića!
Početkom ovog mjeseca udruga U ime obitelji poslala je otvoreno pismo predsjedniku Vlade g. Zoranu Milanoviću vezano uz izbjegličku krizu uzrokovanu progonima Islamske države ili drugih terorističkih skupina. Pismo pročitajte u cijelosti:
Poštovani predsjedniče Vlade, g. Milanoviću,
Svaki dan u Europu dolaze tisuće izbjeglica koje u njihovim zemljama progoni Islamska država ili druge terorističke skupine. Mnogi od njih bježe jer su im ugroženi životi.
Ti ljudi trebaju naše suosjećanje, potporu i pomoć. Hrvatska je jedina od 28 zemalja Europske unije koja je u novijoj povijesti, tijekom Domovinskog rata, iskusila teror i progon svog stanovništva s gotovo jedne trećine državnog teritorija. Više od 250 000 Hrvata prognano je iz svojih domova.
Te prognanike – žene, djecu i starce iz Vukovara, Iloka, Dalja, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Gline, Knina, Škabrnje, Drniša i toliki drugih mjesta – primali su i deseci tisuća hrvatskih obitelji koje su živjele u tada slobodnim dijelovima Hrvatske. Te obitelji, domaćini, sve su svoje podijelile s obiteljima koje su bježale, dok su njihovi muževi, očevi i sinovi nastavili braniti Hrvatsku.
U nama slike prestrašenih žena i djece koji čamcima Sredozemnim morem bježe pred smrtnom opasnošću bude sjećanja na slike progona iz Dalja te tragedije i progonstva koja su prije dvadesetak godina pretrpjeli mnogi Hrvati – potičući nas na solidarnost i pružanje pomoći.
Hrvatska je isto tako jedina članica Europske unije koja je dok je i sama bila u ratu, 1992. i 1993. primila više od 400 000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, žena i djece, velikim dijelom Muslimana.
Upravo to iskustvo koje je Hrvatska imala – i naše osobno iskustvo prognaništva i primanja izbjeglica u okolnostima mnogo težim od onih u kojima se danas nalaze države poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske ili Njemačke – omogućuje nam da danas jasno razlučujemo što se događa:
1. Među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću iz dalekih zemalja postoje i mnoge izbjeglice koje u Europsku uniju dolaze zbog ekonomskih razloga ili poslani upravo od terorističkih skupina koje u tim zemljama proizvode kaos.
2. Poznato je da Islamska država godinama stvara “nekontrolirane izbjegličke krize” kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice.
3. Očito je da u ovom trenutku niti Europska Unija niti pojedine zemlje članice nemaju kontrolu nad time tko ulazi u EU.
Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću,
od Vas očekujemo da od Europske komisije i NATO-a zatražite sljedeće:
1. Da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, kako bi se uz hitnu pomoć potrebitima moglo osigurati sve potrebne provjere i vladavinu zakona.
2. Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti – budu raspoređene među članicama EU na pravedan način – proporcionalno broju stanovnika, uzimajući u obzir ekonomsku snagu, ali i povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske. Ove su zemlje, također, imale velike uplive i na političku situaciju i ekonomski razvoj u zemljama iz kojih nam danas dolaze ovi nesretni ljudi.
3. Da bogate zemlje golfskog zaljeva počnu primati izbjeglice. Zbog blizine i veće sličnosti kultura – privremeno udomljavanje u tim zemljama omogućit će bolju prilagodbu izbjeglim osobama.
Molimo Vas da čim prije obavite dio opisanog posla koji je Vaša odgovornost i osigurate mjere kojima će hrvatski građani moći sigurno pružiti ruku onima kojima je pomoć stvarno potrebna – više puta dokazana solidarnost hrvatskog naroda neće doći u pitanje.
Pozivi hrvatskih biskupa na solidarnost s ljudima u smrtnoj opasnosti i jučerašnji poziv pape Franje da svaka župa u Europi primi po jednu izbjegličku obitelj – pružajući im utočište dok se ne stvore uvjeti za njihov povratak kući – poticaj je svima nama kako možemo konkretno djelovati i stvarno pomoći ovim ljudima. U tom smislu će djelovati i “U ime obitelji”.
S poštovanjem,
Dr. Željka Markić
Upravni odbor U ime obitelji
