Za avaz.ba dao je intervju u kojem je istaknuo da Crkva ne može preuzeti ulogu države i upozorio na nezdrave podjele u društvu. Intervju prenosimo u cijelosti:
- Smatram kako sam u medijima prisutan baš onoliko koliko trebam biti, ni previše ni premalo, jer moj je glavni zadatak briga za zajednicu koju vodim i povjereni nam narod, te većinu svoje energije usmjeravam na ta područja i ne smatram se nekakvim političkim analitičarem koji bi trebao reagirati na sva ova zbunjujuća dnevna događanja koja je gotovo i nemoguće upratiti osim onima koji se profesionalno bave time.
Veze i poznanstva i za sitnice
Crkva ima pravo (i mora) govoriti i o političkoj situaciji. Posebno je, čini mi se, kod nas, u BiH, važno da duhovni lideri govore i tumače politiku.
Kako Vi vidite BiH danas? U političkom, ekonomskom, moralnom, civilizacijskom smislu?
- Mislim kako neću reći ništa novo ako ustvrdim da je stanje u Bosni i Hercegovini vrlo loše, kao i opća klima koja vlada u društvu. Osim korupcije, nerada, nepostojanja pravne države, zadnjih godina posebno zabrinjava masovan odlazak mladih ljudi iz naše zemlje. Dok su prije odlazili pojedinci, sada odlaze i čitave obitelji jer više ne vide svoju budućnost u državi koja im ne garantira njihovo osnovno pravo na život dostojan čovjeka i gdje se i za najmanje sitnice moraju tražiti veze i poznanstva.
Kakva je zato „misija“ Crkve danas među vjernicima? Puno je pesimizma, malo je nade, ekonomska situacija je loša, sve više mladih (i starijih) napušta ognjišta. Šta može i mora biti zadaća Crkve da vrati nadu u ostanak i opstanak?
- Crkva i mi kao franjevci svećenici živimo sa svojim narodom i osjećamo njegove probleme i patnje, što ostavlja posljedice i na nas same. Ali, usprkos svemu, mi smo zadnji koji bismo trebali padati u malodušje i pesimizam i pokušavamo na terenu, među ljudima, učiniti sve što je u našoj moći da im vratimo nadu u ostanak, posebno onima koji još nisu otišli. Mi ne možemo preuzeti ulogu države, koja bi se trebala brinuti da mlade ljude zadrži na njihovim ognjištima.
Kako u tom kontekstu gledate i na prijedlog Biskupske konferencije BiH o četiri regije, te zašto taj prijedlog nije došao na red među političare? U tom smislu, kakvo je Vaše mišljenje o stvaranju trećeg, kolokvijalno nazvano „hrvatskog“ entiteta?
- Sadašnje političko uređenje Bosne i Hercegovine, kako i sami vidimo, neodrživo je, nefunkcionalno i nije pravedno, jer su njime ozakonjene podjele i rezultati agresije na našu državu. Prijedlog Biskupske konferencije BiH o četirima regijama je nekad davno bilo aktualno, pa ga ne bih danas komentirao. Bojim se da ovakvo stanje nefunkcionalnosti i podizanja tenzija među narodima ove naše lijepe zemlje služi mnogim nečasnim ljudima za osobno bogaćenje i netransparentno djelovanje.
Stradavaju svi, ne samo Hrvati
Pitanje Hrvata katolika nije riješeno od Dejtona do danas. Govori se i analizira, puno politizira, ali rješenja nema. Šta je, prema Vašem mišljenju, rješenje, kako Hrvatima Bosne i Hercegovine vratiti vjeru u domovinu, je li ta vjera potpuno izgubljena, kako im pokazati da je BiH i njihova domovina?
- Rješenja nema jer ga u ovakvom državnom nepravednom uređenju i ne može biti. Dok se to ne promijeni, svi stradavaju, ne samo Hrvati, koji su u nekim dijelovima BiH skoro u potpunosti protjerani. I pored toga, mislim da Hrvati vole svoju domovinu i da ta vjera nije izgubljena.
Kome se danas vjernici, ali i oni drugi mogu obratiti za pomoć? Od koga da dobiju utjehu? Gdje da traže izlaz?
- Mnogi naši svećenici su se vratili u krajeve u kojima ima još našeg svijeta i pružaju svu moguću utjehu i pomoć. Tu su i naše humanitarne organizacije koje pokušavaju barem malo olakšati život, ali mi ne možemo riješiti probleme koje bi trebala rješavati država, ali utjehu i pomoć naš narod je uvijek dobivao od nas i dobivat će je i ubuduće.
Često se u javnosti, makar u medijima, spominju razlike i između Hrvata u Bosni i u Hercegovini, pa i razlike među duhovnicima u Bosni i Hercegovini. Čujemo, a i piše se o tome kako ima razlike između „bosanskih“ i „hercegovačkih“ franjevaca. Kako Vi to komentirate?
- Kako sam već jednom i rekao, razlike postoje i među dvojicom braće u obitelji, a kamoli da neće postojati i među dvjema franjevačkim provincijama i to je sasvim normalno. Drukčije je biti franjevac u dominantno hrvatskim i katoličkim krajevima, a drukčije tamo gdje ste u manjini. Uza sve razlike i probleme koje ne treba nijekati, puno je više toga što nas veže jer smo do 19. stoljeća bili jedna provincija, a sve do ovog rata u našim odgojnim zavodima su se školovali i hercegovački franjevci.
Čini se da franjevci imaju tajnu kako se živi suživot, u bilo kojim vremenima, u bilo kojim okolnostima, s različitim narodima, običajima i politikama. Kako ste to naučili, kako ste učili prenositi tu tradiciju?
- Jednostavnog odgovora na to pitanje nema. Mislim da se tajna krije u samoj želji našeg osnivača sv. Franje koji je od svojih učenika tražio da među svim ljudima, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost, šire mir i dobro. A fra Josip Markušić, jedan od mojih predšasnika je u jednom svom tekstu rekao da su bosanski franjevci uvijek bili uz svoj hrvatski i katolički puk, ali i uz sve druge ljude bez razlike vjere i nacije. Naučili smo poštivati ljude koji su drukčiji od nas i u tome je, vjerujem, tajna zašto su franjevci omiljeni ne samo među katolicima nego i među ljudima drugih vjeroispovijesti i nacionalnosti. To je blago koje treba čuvati, koje su nam namrijela naša subraća koja su živjela prije nas i nastojat ću da se ta tradicija očuva i dalje.
Previše je nezdravih podjela
Nedavno ste u Sarajevu otvoreno pozvali crkvene, političke, društvene, međunarodne autoritete na poštivanja ideja i duha Zaštitnika Vašeg reda. Kazali ste da je ta ideja nužna i korisna za bh. društvo, prepuno razlika, ali društvo koje mora biti povezano mnoštvom zajedničkih interesa. Je li to moguće jedinstvo o kojem govorite, kako ga postići, je li jedinstvo danas i ovdje postalo „luksuz“?
- Govorio sam o jedinstvu u smislu okupljanja i ujedinjavanja u činjenju dobra, a ne o nekom imaginarnom jedinstvu koje bi brisalo naše razlike i različita mišljenja. Previše je nezdravih podjela u našem društvu. Te podjele, nažalost, blokiraju mnoge dobre inicijative koje bi se mogle poduzeti, iscrpljuju nas sve zajedno i kao pojedince i kao zajednicu i kad ih ne bi bilo u ovolikom broju, mislim da bi nam svima bilo puno bolje.
I danas nam se nanosi nepravda i ponovno nam se pokušava oduzeti naša imovina
Otvoreno ste govorili i o odnosu Općine Novo Sarajevo prema potrebama provincije i franjevaca. O čemu se radi?
- Franjevačka provincija Bosna srebrena Sarajevo prije Drugog svjetskog rata kupila je zemljište na području sadašnje općine Novo Sarajevo i izgradila Franjevačku teologiju sa svetištem sv. Nikole Tavelića. Zgrada i zemljište su nam 1947. godine nepravedno i nasilno oduzeti. A 1993. je u tijeku ratnih djelovanja zgrada bila devastirana i dobrim dijelom izgorjela i urušena. Na molbu Franjevačke provincije Bosne srebrene, Vlada BiH na 31. sjednici održanoj 30.10.1996. godine donijela je zaključak da se „objekti: bivše Teologije na Grbavici – Sarajevo i konvikta (gimnazijska zgrada i zemljište u Visokom) daju na korištenje Provincijalatu Bosne srebrene i da se istovremeno pokrene postupak vraćanja ove imovine Franjevačkom provincijalatu kao bivšem vlasniku.“
Od tada pa do danas mi smo korisnici ove naše kuće i dvorišta prema važećem Ugovoru između Općine Novo Sarajevo i Franjevačkog provincijalata Bosne srebrene sklopljenog 18. 10. 2006. godine na neodređeno vrijeme do donošenja Zakona o restituciji. Hvala Bogu i dobrim ljudima, uspjeli smo do danas obnoviti preko osamdeset posto zgrade, u kojoj su smješteni studentski dom, pučka kuhinja, „Svjetlo riječi“, znači radi se o prostoru koji je namijenjen općem društvenom dobru, te humanitarnim djelatnostima. Ostalo nam je još obnoviti preostali dio naše zgrade. Međutim, iznenadio nas je i zatekao negativan odgovor od općinskih vlasti. Ne dopuštaju nam obnoviti preostali dio zgrade, pravdajući to zakonom koji govori da ova naša zgrada i dvorište zapravo nisu naši, nego Općine Novo Sarajevo, a znamo da se tek od 2003. godine, Općina Novo Sarajevo vodi kao vlasnik.
Ne znam je li potrebno spominjati da naša zajednica, Franjevačka provincija Bosna srebrena, po svemu zaslužuje pravnu i moralnu sigurnost povratka spomenute imovine kao najstarija živuća institucija kojom se čak dokazuje i državnost BiH. Zbog toga nas još više iznenađuje da nam se i danas nanosi nepravda. Kada smo mislili da su vremena progona vjerskih zajednica davno iza nas, ponovno nam se pokušava oduzeti naša imovina. A tome pogoduje inertnost i neefikasnost zakonodavne vlasti koja ne donosi validne zakone i ne rješava pitanja povratka imovine vjerskim zajednicama.
Jesu li Vas nakon tih „kritika“ zvali iz općine, ponudili da isprave grešku?
- Ne, nitko nas nije kontaktirao i žao mi je što načelnik Nedžad Koldžo ustrajava na ovako krutom stavu vezano za našu imovinu. Jeste li imali priliku o tom problemu govoriti s vlastima u Sarajevu, jeste li „kucali“ na vrata načelnika općine? - Da. Razgovarali smo s predstavnicima državnih, federalnih, kantonalnih, općinskih i mjesnih vlasti. Svi nam daju punu podršku u našem nastojanju da završimo obnovu naše zgrade koja služi općem dobru društva u kojem živimo. . .
