Svečanosti je doprinijelo i otvorenje izložbe slika s Prve međunarodne likovne kolonije, kao i večeri proze i poezije, piše Večernji list BiH.
Važnost doma i domovine
U svim sadržajima prožima se ustrajna želja i nastojanje gvardijana fra Ante Tomasa da fra Lovro i na Plehanu dobije svoju mladu nedjelju. Ne bez razloga jer treba znati da je svoj pastoralni rad fra Lovro i započeo na Plehanu, u tadašnjoj župi Velika.
Postoji velika poveznica fra Lovre i s tramošničkim krajem. Okupljeni vjernici i hodočasnici iz Tramošnice sa svojim župnikom fra Josom Oršolićem, fratrima i svećenicima na Plehanu jednodušno su pjevali fra Lovrinu himnu.
Molili smo se za njegovo proglašenje blaženim i svetim, kao i zagovor da nas Gospodin sačuva od korone, pandemije i svakog drugog zla te nam podari zdravlje duše i tijela - kazao je fra Joso.
Govoreći o radnicima u vinogradu, fra Joso je u propovijedi naglasio i važnost doma i domovine, potrebu još veće molitve i zahvalnosti prema Posavini koja je, kazao je, “natopljena krvlju naših mučenika i naših branitelja, a mi smo silom zla postali izbjeglice i prognanici”. Potrebno je uzeti krunicu u ruke i s još više ljubavi prema domu i domovini vratiti se svome ognjištu, rodnoj grudi i svojoj baštini. - Neka nas u svim našim dobrim nastojanjima pomogne i ohrabri zagovor sluge Božjega fra Lovre Milanovića i naše nebeske majke Blažene Djevice Marije - istaknuo je fra Joso.
Fra Anto je blagoslovio krunice iz Zvornika i Srebrenice, dar tamošnjih vjernika. Lokalna Posavina TV potrudila se da u izravnom prijenosu molitva stigne do Posavljaka koji ne mogu do Plehana.
- Zaplakala sam kad sam vidjela krunice. Divna je to nagrada za naš trud i poticaj da ih i dalje izrađujemo i svi zajedno molimo za obraćenje i mir, duhovnu i materijalnu obnovu svih nas, obnovu porušenih crkava - kaže Vesna Nikolić.
Inače, fra Lovrina svetost očituje se u čudesnim znacima kao što su ozdravljenja te moralna i druga pomoć vjernicima. Pravda, opraštanje, život ljubavi i mira, bile su njegove životne odrednice. Fra Lovro je veoma kratko bio župnik u župi Tramošnica. Mučenički je ubijen dok je prolazio kroz selo Turić. Fra Lovru je susreo Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića. Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. na spomendan sv. Blaža Mučenika zato što fra Lovro prolazeći pokraj njega nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje.
Ubijen u 30. godini
Poginuo je nedužan, mučenički udaren nožem, a zatim ubijen iz male puške (kubure) u mržnji prema vjeri, u 30. godini. Subraća, tramošnički i turićki kršćani pokopali su fra Lovru u obližnjem groblju u Turiću. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom te i nakon 200 godina dolaze na njegov grob, uzimaju zemlju s groba i nose svojim kućama te se mažu po tijelu uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći.
