A onda su pojedinci pokušali s lica zemlje izbrisati cijeli jedan narod i obilježja njihove vjere.
Upravo to dogodilo se i događa u Bugojnu, srednjobosanskom gradu iz kojeg je u ratu protjerano 15 tisuća Hrvata, 311 je ubijeno, a oko dvije tisuće je prošlo torture logora tzv. Armije BiH. Svi katolički vjerski objeti stradali su, jednako kao što su i hrvatski domovi sustavno opljačkani, a potom sravnjeni sa zemljom.
S povratkom vjernika i obnovom crkava, u ovaj grad se vratio i prepoznatljiv zvuk crkvenih zvona koji poziva vjernike na molitvu, zvuk koji je skoro utišan granatiranjem crkava i njihovim rušenjem. Isti taj zvuk ponovno je nekima zasmetao te će tužbom tražiti da ga se utiša.
U nekoliko dopisa Vrhbosanskoj nadbiskupiji u ime skupine od kako je naveo 700 stanara koji žive u blizini crkve sv. Ante u Bugojnu, izvjesni Faruk Džidžimilović ( što je najvjerojatnije ime izvučeno kombinacijom imena likova iz domaće serije Lud, zbunjen, normalan), zatražio je najprije da se utiša zvono s crkve, a potom i zaprijetio tužbom protiv bugojanskog župnika fra Hrvoja Radića.
U nimalo komičnom duhu, izvjesni Džidžimilović navodi da im je posebno zasmetala zvonjava uoči mise zadušnice 27. srpnja, na 27. godišnjicu progona i stradanja bugojanskih Hrvata kada je zvono s crkve zvonilo 20-ak minuta prije mise, a ono mrtvačko uoči polaganja vijenaca na Katoličkom gradskom groblju unutar kojeg je podignuto Spomen obilježje poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima Bugojna, jer druge lokacije za spomenik Hrvatima Udruge proizašle iz Domovinskog rata nisu mogle dobiti.
“Žrtvama treba smiraj, a ne prekomjerno zvonjenje koje nikom ništa dobro nije donijelo, osim remećenja mira. I nama živima treba mir i odmor, stoji u dopisu stanara koji tvrde da je jačina crkvenih zvona, po njihovu mišljenju, u posljednje vrijeme pojačana. S obzirom da crkvena zvona u Bugojnu nisu utihnula već u sljedećem dopisu izvjesnog Džidžimilovića”, uprava Vrhbosanske nadbiskupije i župni ured sv. Ante u Bugojnu obavješteni su kako će stanari svoja prava tražiti na sudu te da su već angažirali odvjetnika.
“Zvona se ne mogu pojačati nit smanjiti. Ista zvona koja su zvonila prije rata su nakon rata restaurirana jer su u ratu granitirana i očišćena su . To je sve. Ja zaista ne znam tko stoji iza takvih dopisa koje sam dobio i ja i uprava Vrhbosanske nadbiskupije. Ono što znam iz kontakata s brojnim vjernicima muslimanima koji žive u blizini crkve jest da njima zvona ni njihov zvuk ne smetaju te da su i oni kao i ja zgroženi dopisima pojedinaca koji su, ne bih to isključio, vrlo moguće instruirani s vrha”, kaže za Art.info fra Hrvoje Radić, bugojanski župnik.
Da iza najnovijeg udara na suživot u Bugojnu stoje politički centri moći koji godinama štite kreatore zločina i progona bugojanskih Hrvata, smatra i Igor Vrljić, predsjedatelj Općinskog vijeća Bugojna.
“Takvo ponašanje je u suprotnosti sa svim obilježjima suživota. U pitanju je još jedan u nizu primjera gaženja prava Hrvata i katolika u Bugojnu i to baš u vrijeme dok se sjećamo svojih stradanja i progona, dok smo odavali počast našim poginulim i nestalim i tragali za tijelima naših nasilno odvedenih i likvidiranih hrvatskih zatočenika na Rostovu. Očito da se izlazak dokaza i istine na vidjelo nije svidio mnogima te su im zamesmela i crkvena zvona u Bugojnu”, kaže Vrljić.
Vrljić podsjeća da je u Bugojnu nakon rata, i to dobrim dijelom na zemljištu koje je u vlasništvu Hrvata sagrađen Islamski centar, a jedna od mnoštva izgrađenih džamija nakon rata posvećena je turskom osvajaču Mehmedu el Fatihu.
“Kako je moguće da u mnoštvu islamskim vjerskih objekata s kojih se svakodnevnu čuju zvukovi ezana koji pozivaju na molitvu, mir pojedinaca remeti jedino zvono s crkve sv. Ante?”, pita se Vrljić.
“Sad im smetaju zvona, uskoro će zvuk orgulja i crkvene pjesme, potom rasvjeta oko crkve, park Božja bašta, a onda moguće i sama molitva. Ja se takvih pojedinaca ne plašim i zvuk zvona i dalje će kao i dosad pozivati na molitvu u šest ujutro, u podne i u 19 sati uvečer. Istinskim vjernicima ma kojoj vjeri pripadali on nikad nije i neće smetati”, zaključuje bugojanski župnik fra Hrvoje Radić.
Najavljena tužba protiv bugojanskog župnika, smatraju bugojanski Hrvati s kojima su iz Art.info razgovarali na ovu temu, samo je dokaz da se od plana etničkog čišćenja Bugojna započetog u ratu nikad nije odustalo, samo su metode drugačije.
Budući da glavni kreatori zločina Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić nikad nisu izvedeni pred lice pravde, a Cikotić je nedavno i nagrađen pozicijom državnog ministra sigurnosti, sasvim je jasno, zaključuju njihovi sugovornici, da će bugojanski Hrvati biti građani drugog reda u ovom gradu dok pojedinci koji su protiv suživota imaju političku moć.
Nakon što su im vrata svih javnih poduzeća u vlasništvu općine zatvorena, te mnoštva drugih primjera uskraćivanja građanskih prava, na red su došle vjerske slobode. Zvuk crkvenih zvona u Bugojnu tako je preko noći postao preglasan te je kao takav počeo remetiti mir pojedinaca. Pitanje je samo kojih i kome to u Bugojnu smetaju crkvena zvona? Vjerojatno onima koji su planirali da ih se nakon 1993. godine više neće moći čuti u Bugojnu!
