U nazočnosti rodbine ubijenih osoba i drugih vjernika te predstavnika vlasti i udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a, molitvu za pokojne pokraj spomenika predvodio je župnik u župama Presvetoga Srca Isusova Obri i Sv. Ilije proroka Solakova Kula vlč. Marin Marić.
Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskog Podum-Žitače također je predvodio župnik Marić uz koncelebraciju četvorice svećenika. Svim okupljenima, koji su za ovu prigodu ispunili obnovljenu župnu crkvu u toj prognaničkoj župi u dolini rijeke Neretvice, obratio se župnik fra Ivica Karatović.
U prigodnoj propovijedi župnik Marić je najprije, prenosi KTA, spomenuo kako je prije dvije godine došao na službu u klišansko-konjički kraj te upoznao „strahote, rane, ožiljke, kulturu, običaje i posebnosti ovog kraja“. Kao dvije crne mrlje izdvojio je masakr u Trusini prije 30 godina i ubojstvo obitelji Anđelić prije 20 godina te dodao da nigdje nije mogao pronaći nešto stručno i jasno napisano o ovim strašnim nedjelima iako je obišao „sva stratišta i obitelji od Trusine, Uzdola, Muzeja u Jablanici, Stipića livade do Grabovice“.
„Isus danas u evanđelju, ove druge uskrsne nedjelje govori tri puta: Mir vama. Čovjeku je prije svega potreban mir, prije hrane i odjeće, novca i časti, prije svake akcije. Jedinstveni mir koji ima izvor izvan čovjeka i svijeta. Mir na našim prostorima moguć je uz iskrenu pravdu i istinu… Mi svećenici ostajemo i čuvari spomenika i obljetnica, ali i ovog naroda, koji je odan i Bogu i Crkvi. Zato bi u ovom vremenu zveckanja svim i svačim želio reći da je poruka Trusine mir, pravda i istina u ljubavi pa tek onda sve ostalo“, kazao je vlč. Marin dodajući da su ljudi u napasti ne držati se Božjeg zakona upisanog u ljudsko srce što vodi u razne nepravde i kušnje od kojih posebnu težinu ima oduzimanje života drugoga čovjeka. Pozvao je sve okupljene na čuvanje vlastitoga identiteta i na jedinstvo u različitosti.
„Nada je temelj na koji se oslanja pravednik, a kušnja i nasilna smrt može biti proslava. Jasno mi je da danas ne možemo izliječiti svoje rane koje vučemo i nosimo 30 godina dok istovremeno vapimo za istinom i mirom. No, molimo danas Uskrslog Krista da nam pomogne da u križu i patnji iščitavamo uskrsnu vjeru, ali ne u zavjetu osvete, nego u miru kojemu je temelj pravda i istina. Želio bih da s razvalina svojih nesreća, ubojstava i pokolja izgrađujemo sebe kao kreposne kršćane i Hrvate, kao graditelje mira i suživota, ali utemeljenih na istini i pravdi, a ne na licemjerju. To je naš zadatak, izgraditi sebe i biti dobar vjernik i čovjek“, poručio je župnik Marić te se na poseban način obratio obiteljima žrtava ovoga monstruoznog zločina.
„Vi, drage ranjene majke, očiti ste nam primjer Tomine vjere iz današnjeg evanđelja. Iako ste u boli i tuzi imale priliku skliznuti i izgubiti vjeru u Uskrslog Krista, doživjele ste u križu, muci, patnji i proslavljanje. Stoga, i vama, drage majke ubijenih sinova i muževa, želim reći hvala za svjedočenje vjere u poniznosti. Vi ste mi inspiracija i slika nebeske Majke. Vi ste, poput Kristove majke, pobjegle i bježite od medijskih blještavila i izjava, natpisa i provokacija, a sve svoje probleme, nedaće i muke rješavate s krunicom u ruci, gledajući raspetog i Uskrslog Krista. Možete nam biti primjer, ali i ohrabrenje u nošenju križa“, rekao je vlč. Marić potičući sve da vole svoju domovinu i svoju zemlju natopljenu krvlju te da trajno mole za mir Uskrslog Krista koji je istinski tvorac ispravnog i pravednog mira odnosno povratka čovjeka bratu čovjeku i Bogu.
„Molitva je, dragi vjernici, najjače oružje, a pouzdanje i ljudska čestitost uspjeh su ostanka i opstanka. Snaga koja se i nakon 30 godina izdržava jest u našoj čestitosti i odanosti Bogu, Crkvi i svom kršćanskom i nacionalnom identitetu. Želim također da nakon trideset godina krenemo na put svetosti. Jasno mi je da ne može netko biti svet ako nije pošten čovjek. Stepinac je uzviknuo: Moja je savjest čista, a mi kličemo: Uskrsli Kriste, daj nam mir, pravdu i istinu u ljubavi“, poručio je vlč. Marić.
Među ubijenima 16. travnja 1993. najvećim su dijelom bii civili, koji su ubijeni na različitim lokacijama, te pripadnici HVO-a koji su se predali. Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR te snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, preživjeli Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali medijsku pozornost za svoje ubijene.
U Trusini danas nema mladih, djece. Kraj je opustio, polako zarasta. Život kao da je stao. Malo živne ljeti kada su godišnji odmori i određene obljetnice, ali to traje nekoliko dana u godini. Važno je napomenuti da u župi ima još jedan bitan datum, a to je prva nedjelja u kolovozu kada se slavi sv. misa za sve poginule ovog kraja.
Katolički tjednik je u broju 18, u travnju 2018. objavio prigodan tekst na ovu tužnu obljetnicu, a možete ga pročitati ovdje.
