Kardinal Camillo Ruini, jedan od najprepoznatljivijih i najutjecajnijih talijanskih crkvenih velikodostojnika u novijoj povijesti Katoličke Crkve, preminuo je u 95. godini života.
Prema objavi Vatican Newsa, Ruini je preminuo 16. lipnja, nakon razdoblja narušenog zdravstvenog stanja. Ranije je zbog ozbiljnih zdravstvenih problema bio i hospitaliziran.
Ruini je rođen 19. veljače 1931. u Sassuolu, u pokrajini Modena. Kardinalom ga je 1991. imenovao papa Ivan Pavao II., a iste godine preuzeo je i dvije važne službe: postao je generalni vikar za Rimsku biskupiju te predsjednik Talijanske biskupske konferencije.
Na čelu Talijanske biskupske konferencije ostao je do 2007. godine, dok je dužnost generalnog vikara za Rim obnašao do 2008. godine. U tom je razdoblju imao snažan utjecaj ne samo u crkvenim krugovima, nego i u javnom životu Italije, osobito u raspravama o društvenim, etičkim i političkim pitanjima.
Smatran je bliskim suradnikom pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI., a sudjelovao je i u konklavi 2005. godine, na kojoj je za papu izabran Benedikt XVI.
Za vjernike u Bosni i Hercegovini, osobito u Hercegovini, ime kardinala Ruinija posebno je važno zbog Međugorja. Ruini je bio predsjednik Međunarodne istražne komisije za Međugorje, koju je 2010. godine uspostavila Sveta Stolica kako bi proučila međugorski fenomen i pastoralne plodove povezane s ovim mjestom.
Komisija, koja se u javnosti najčešće spominjala upravo kao Ruinijeva komisija, radila je do 2014. godine. Njezini zaključci predani su tadašnjoj Kongregaciji za nauk vjere, a izvješće se godinama navodilo kao jedan od ključnih dokumenata u kasnijem vatikanskom pristupu Međugorju.
Prema ranije objavljenim informacijama o radu komisije, Ruinijevo povjerenstvo imalo je pozitivan stav prema prvim danima međugorskog fenomena, odnosno prvih sedam ukazanja, dok prema kasnijim događajima nije zauzelo jednako pozitivan i konačan stav.
Vatikan je kasnije dopustio javno štovanje i hodočašća u Međugorje, ali nije proglasio nadnaravnost ukazanja. Upravo zato Ruinijeva uloga i danas ostaje važan dio šire crkvene i javne rasprave o Međugorju.