Svećenici, biskupi, župnici, kršćanske zajednice, svi su pozvani uključiti isključene. Kršćani se trebaju približiti i pružiti ruku onima koje društvo isključuje, kazao je papa Franjo u homiliji tjekom mise (26. lipnja) u domu Santa Marta. Kršćani se trebaju ponašati kao što je Isus činio s marginaliziranim ljudima svojega vremena. Prvi koji je „zaprljao ruke", približivši se isključenima svojega vremena, bio je Isus. „Zaprljao" je ruke dotičući gubavce i liječeći ih. Time je poučio kako Crkva ne može biti istinska zajednica bez bliskosti.
Papa se osvrnuo na evanđeoski odlomak o Isusovom izlječenju gubavca, te je istaknuo kako je gubavac u očima zakonoznanaca bila nečista osoba. Guba je značila doživotnu osuda, a izliječiti gubavca bilo je jednako oživljenju mrtvaca. Stoga su osobe koje su bolovale od gube bile marginalizirane. Isus pruža ruku isključenomu i pokazuje temeljnu vrijednost bliskosti.
Bez bliskosti nema zajedništva, bez bliskosti se ne može izgrađivati mir ni činiti dobro. Isus je bolesniku mogao samo reći: „Ozdravi!". Ali, izabrao je približiti mu se i dodirnuti ga, učiniti više.
Često je vrlo teško učiniti dobro, a da ne zaprljamo ruke. A Isus ih je zaprljao, kazao je Franjo. Isus nikada nikoga ne marginalizira, već marginalizira samoga sebe kako bi uključio one koji su na rubovima, kako bi svojim životom uključio nas, grješnike.
Koliko je ljudi u povijesti, a i sada, koji slijede Isusa jer su zadivljeni njegovim govorom, a koliko je pak ljudi koji promatraju izdaleka i ne razumiju ili ih ne zanima. Koliko je onih koji se drže daleko jer nemaju njegovu hrabrost, ali se žele približiti, kazao je papa Franjo.
„Isus je postao jedan od nas, grješnik poput nas, ali bez grijeha, no zaprljan našim grijesima. To je kršćanska bliskost", kazao je Franjo, te naglasio kako riječ, bliskost poziva i nas na ispit savjesti. Znam li se približiti osobama? Imam li snage i hrabrosti dodirnuti marginalizirane? To su pitanja koja se tiču i Crkve, župa, redovnika, biskupa, svećenika, svih, zaključio je papa Franjo.
