U nastavku, cjeloviti tekst današnje kateheze.
„Današnja liturgija predlaže nam 15. poglavlje Lukina evanđelja, tzv. poglavlje milosrđa, gdje kroz tri prispodobe Isus odgovara mrmljanju pismoznanca i farizeja. Oni kritiziraju njegovo ponašanje govoreći: 'Ovaj prihvaća grešnike i blaguje s njima' (r. 2). Pomoću ove tri priče, Isus želi protumačiti kako je Bog Otac taj koji prvi prema grešnicima pokazuje stav prihvaćanja i milosrđa. To je Božji stav. U prvoj prispodobi, Bog je predstavljen kao pastir, ostavlja 99 ovaca kako bi potražio onu izgubljenu. U drugog je uspoređen sa ženom koja je izgubila novčić, te ga traži sve dok ga ne nađe. U trećoj, Bog je zamišljen kao otac koji prihvaća sina koji se udaljio. Slika oca razotkriva srce Boga, milosrdnog Boga, objavljenog u Isusu.
Zajednički element ovih prispodoba je izražen glagolima radovati se zajedno, proslaviti. Ne govori se o žalovanju. Radost je na djelu, i slavlje. Pastir poziva prijatelje i susjede i govori im: 'Radujte se sa mnom, jer sam pronašao svoju ovcu, koja se izgubila' (r. 6). Žena zove prijateljice i susjede govoreći: 'Radujte se sa mnom jer sam pronašla izgubljeni novčić' (r. 9). Otac govori drugom sinu: 'Trebalo je slaviti i radovati se, jer ovaj tvoj brat mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i pronađen je' (r. 32). U prvim dvjema prispodobama naglasak je na radosti, toliko velikoj da se mora podijeliti s prijateljima i susjedima. U trećoj prispodobi, naglasak je na slavlju koje kreće iz srca milosrdnog oca i širi se na cijelu njegovu kuću. Ovo Božje slavlje za one koji mu se vraćaju raskajani u skladu je s Jubilejskom godinom koju živimo, kao što kaže i sama riječ 'jubilej'! (tal. giubileo, giubilare - slaviti, op. prev.)
Ovim prispodobama Isus nam pokazuje pravo lice Boga: Otac raširenih ruku, koji se prema grešnicima odnosi s nježnošću i milosrđem. Najdirljivija je prispodoba, i to za svakoga, ona o ocu koji sebi privija i grli pronađenog sina, jer otkriva beskrajnu Božju ljubav. Nije dirljiva zbog tužne priče o propalom mladiću, nego zbog njegovih odlučnih riječi: 'Ustat ću, otići ću k svome ocu' (r. 18). Put povratka kući put je nade i novog života. Bog uvijek čeka da krenemo na put, strpljivo nas očekuje, vidi nas dok smo još daleko, trči nam ususret, grli nas, ljubi i prašta nam. Takav je Bog. Takav je naš Otac. A njegovo praštanje briše prošlost i preporađa nas u ljubavi. Zaboravlja prošlost. To je Božja slabost, kad nas prihvati i kad nam oprosti Bog nema pamćenja, gubi pamćenje, zaboravlja prošlost. Kad se mi grešnici obratimo i dopustimo Bogu da nas pronađe, ne očekuju nas prijekori i tvrdoća, jer Bog spašava, radosno prihvaća natrag u dom, i priređuje slavlje. Isus sam u današnjem evanđelju kaže: U nebu će biti veća radost zbog jednog obraćenog grešnika nego zbog 99 pravednika kojima obraćenje nije potrebno (Luka 15,7). I postaviti ću vam pitanje: Jeste li ikad pomislili kako svaki put kad se približimo ispovjedaonici u nebu zavlada velika radost? Jeste li razmišljali o tome? To je lijepo!
To ulijeva veliku nadu jer nema tog grijeha iz kojeg milošću Božjom ne bi mogli ponovno ustati, nema osobe koja bi bila nepovratno izgubljena. Nitko nije nepovratno izgubljen! Jer Bog nikada ne prestaje željeti naše dobro, čak i kada griješimo! Neka Djevica Marija, Utočište grešnika, učini da iz naših srca provre povjerenje koje je zaiskrilo u srcu rasipnog sina: 'Ustat ću, otići ću svojemu ocu i reći ću mu: Oče, sagriješio sam' (r. 18). Na taj način mi možemo pružiti radost Bogu, a njegova radost može postati njegovim i našim slavljem.“
Nakon kateheze, papa Franjo je pozvao na posebnu molitvu za Gabon koji prolazi kroz tešku političku krizu. „Gospodinu povjeravam žrtve sukoba i njihove obitelji. Zajedno s Biskupima ove drage afričke zemlje pozivam sukobljene strane na odbijanje svakog nasilja, imajući uvijek za cilj zajedničko dobro. Ohrabrujem svih, posebno katolike, da budu graditelji mira, poštujući zakone, kroz dijalog i bratstvo“, zaključio je Papa.
Nadalje, podsjetio je kako je danas u Karagandi, u Kazakstanu proglašen blaženim Ladislav Bukowinski, svećenik i župnik progonjen zbog vjere. Tijekom svog života uvijek je pokazivao veliku ljubav prema najslabijima i potrebitima. Njegovo je svjedočanstvu sukus duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, istaknuo je Papa Franjo, naglasivši: „Koliko je samo trpio ovaj čovjek!“.
Nakon pozdrava pojedinim grupama Papa je uobičajeno podsjetio svih da mole za njega, poželjevši ugodnu nedjelju i dobar tek.
