Glavni zareditelj bio je tajnik Svete Stolice za odnose s državama i tajnik Međunarodnog povjerenstva za Crkve u Istočnoj Europi nadbiskup Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i srijemski biskup Đuro Gašparović.
Prezbiteri pratitelji novoga biskupa bili su župnik Župe sv. Mateja u Gundicima Josip Dominković te župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu i ravnatelj Caritasa Srijemske biskupije preč. Jozo Duspara.
Misu su suslavila još 23 nadbiskupa i biskupa u zajedništvu s pedesetak svećenika, a posluživala su trojica đakona. Nazočna su bila i dvojica episkopa Srpske pravoslavne Crkve.
Na početku je sve prisutne pozdravio domaćin – biskup Gašparović te je predslavitelju mons. Gallagheru izrazio dobrodošlicu.
Nakon navještaja čitanja (Dn 7, 13 – 14; Ps 93, 1 – 2.5; Otk 1, 5 – 8; Iv 18, 33b – 37), otpjevan je himan O dođi, Stvorče, Duše Svet, a prezbiteri pratitelji dopratili su izabranog biskupa Svalinu pred glavnog zareditelja te u ime Crkve Srijemske zatražili da bude zaređen. Potom je pročitan Apostolski nalog pape Franje o biskupskom imenovanju novog srijemskog biskupa koadjutora.
Mons. Gallagher je na početku homilije rekao da liturgija dana „govori o Kristu, Kralju svega stvorenja. Kralj je to koji nam se predstavlja kao svjedok, vjerni i mudri sluga, Kralj koji je poslušno i smjerno prihvatio volju nebeskoga Oca i bezuvjetno se predao za spasenje svakog muškarca i žene koji nastanjuju ovaj svijet.“
Osvrnuvši se na geslo novog biskupa – „Super omnia Caritas“ (Kol 3,14), predslavitelj je ustvrdio da ga je mons. Svalina „odabrao da bi svoju biskupsku službu vršio u svjetlu ljubavi, koja je, kako nas uči sv. Pavao, neizostavna za ulazak u Kristovo savršenstvo. To je, naime, obilježje svakog kršćanina, da snagom služenja i odvažnom bliskošću uprisutni ljubav kojom nas Krist ljubi. Slično nam i grb, koji će obilježavati riječi i geste novoga biskupa, dvama znacima svjedoči o toj želji da u životu uvijek tražimo savršenstvo ljubavi.“
„Blagdan koji danas slavimo navodi nas na razmišljanje o samom srcu naše vjere u Krista i stavlja nas pred neka pitanja od kojih ne možemo pobjeći: tko je taj Kralj? Ili, kad poput Pilata, i mi danas pitamo Gospodina Isusa: Ti, koji si na križu, uhićen, prezren, Ti si, dakle, Kralj?“, nastavio je mons. Gallagher. U odnosu na ta pitanja, kako je rekao, „ljudski izračuni i egzaktnost stvari … sami po sebi nisu dostatni“.
Nego, odgovor daje vjera koja daje pouzdano predanje Bogu. „Bog je objavio da je njegova ljubav prema čovjeku, prema svakome od nas, bez mjere: na Križu nam Isus iz Nazareta, Sin Božji koji je postao čovjekom, na najjasniji način pokazuje dokle seže ta ljubav – do darivanja samoga sebe, do potpune žrtve. Vjera znači vjerovati tom Kralju koji se sa svojom ljubavlju pred čovjekovom opakošću, pred zlom i smrću ne umanjuje, već je kadar preobraziti svaki oblik ropstva i darovati mogućnost spasenja“, istaknuo je.
Dodao je da „moć Krista Kralja počiva isključivo u predanosti. Mi gotovo instinktivno riječ moć uzimamo s negativnim primislima, no sama po sebi, moć je nešto pozitivno, zapravo ukazuje na mogućnost. Međutim, moć se može koristiti dobro ili loše: sve držati u ruci i sve zgnječiti, ili otvoriti ruku i pružiti je drugome – to su dvije potpuno suprotne moći, moć života i moć smrti“.
Obrativši se mons. Svalini, predslavitelj ga je pozvao da vjeruje ono što naviješta, poučava što vjeruje i živi ono što poučava. Poželio mu je da uvijek bude znak Krista Sluge.
„Ovdje, u Srijemskoj biskupiji, čija je povijest uvijek bila obilježena činjenicom da je smještena na granici između dvaju svjetova i kultura, Zapada i Istoka, živi se i posebna karizma, tj. osobito važna zadaća promicanja ekumenskoga dijaloga i njegovanja suradnje i zajedništva“, naglasio je nadbiskup Gallagher, pozdravivši prdetavnike SPC-a.
Citirao je i riječi koje je sv. Ivan Pavao II. izrekao 1994. godine: „U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u ovim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo gotovo dohvatiti tragove puta na koji vas Bog poziva da njime kročite.“
Na kraju homilije, mons. Gallagher misao je usmjerio „Presvetoj Djevici, čije je čašćenje u narodima oblikovao izniman utjecaj bazilijevske pobožnosti prema Bogorodici/Theotokos“, te sve preporučio njezinom zagovoru.
Po završetku homilije, mons. Svalina je pred glavnim zarediteljem, u pratnji prezbitera pratitelja, izrekao svoje obećanje. Zatim je Bogu upućena litanijska prošnja, tijekom koje se ređenik prostro na tlu. Potom je kleknuo, a nadbiskup Gallagher mu je u tišini položio ruke na glavu, što su potom učinili i ostali nadbiskupi i biskupi. Nakon toga, glavni zareditelj mu je položio na glavu Evanđelistar koji su držali đakoni. Uslijedila je molitva ređenja, mazanje glave krizmom, predaja Riječi Božje, stavljanje prstena i mitre te predaja pastirskoga štapa. Nakon što je primio znamenja biskupske službe, mons. Svalina sjeo je na biskupski sedes te izmijenio cjelov mira s glavnim zarediteljem i suzarediteljima, a ostali biskupi pružili su mu znak mira naklonom. Za to vrijeme pjevala se pjesma nadahnuta biskupskim geslom „Super omnia Caritas“.
Poslije obreda ređenja, slavlje je nastavljeno Apostolskim vjerovanjem te euharistijskom službom. Nakon popričesne molitve, dok se pjevao himan Tebe Boga hvalimo, biskup Svalina je u pratnji vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora i vojnog apostolskog upravitelja u BiH mons. Tome Vukšića i požeškog biskupa Antuna Škvorčevića prošao kroz brojan vjernički puk okupljen i katedrali i oko nje, blagoslivljajući ga.
Potom su se novozaređenom biskupu obratili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninski biskup Lászlo Német, u ime svećenika, redovnika i redovnica Srijemske biskupije župnik Župe Svih svetih u Irigu preč. Blaž Zmaić te u ime vjernika laika župljanka Župe Presvetog Srca Isusova u Šidu vjeroučiteljica Ana Hodak, tajnica Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije i koordinatorica Tiskovnog ureda Srijemske biskupije.
Nadbiskup Puljić na početku se spomenuo rodnog kraja mons. Svaline. „Crkva kada redi i posvećuje biskupa želi da on bude izraz njezinoga jedinstva u istini i ljubavi (2 Iv 1, 3). Stoga, dok danas spominjemo Fabijanovo rodno mjesto i njegove drage roditelje Lucu i Mirka, u duhu odlazimo do svetog grada Jeruzalema gdje se rodila Crkva. Ondje je zapravo izvor i Fabijanove službe i poslanja“, rekao je, podsjetivši na apostolsko naslijeđe.
Potom se obratio i ređeniku. „Dragi biskupe Fabijane, dok Ti danas čestitam ovaj dan i sveti događaj ređenja u ime hrvatskih biskupa, od srca zahvaljujem na predanom služenju u više institucija Hrvatske biskupske konferencije, posebice u ime karitativnog djelovanja u normalnim i kriznim trenutcima, poput poplava, požara i potresa.“
Na kraju je izrazio čestitke u ime svoje nadbiskupije, istaknuvši njezinu povezanost sa Srijemskom biskupijom po sv. Anastaziji (Stošiji) i sv. Dimitriju.
Mons. Nemet, podsjetivši da je mons. Svalina obnašao mnoge službe u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i pri HBK, rekao je da je njegov gubitak za njih, dobitak za Crkvu u krajevima gdje kao biskup dolazi, ne samo za mons. Gašparovića kao srijemskog biskupa, nego za čitavu biskupsku konferenciju.
Tvoja nazočnost u našim redovima dat će nam novi poticaj – raditi posebice ono u čemu si ti najjači, u ljubavi, caritasu, u djelatnoj ljubavi. Zaželio bih ti sve ono što Srijem predstavlja za nas. To su mučenici, poput sv. Stošije koja povezuje Srijem i Zadarsku nadbiskupiju. A to su i veliki nadbiskupi misionari, sv. Metod, srijemski metropolit. Rijetko se govori da je i on imao srijemsku titulu nadbiskupa. Metod je zaštitnik naše biskupske konferencije i Srijemske biskupije. Od mučenika uzmi izdržljivost, od sv. Metoda snalažljivost u naviještanju evanđelja i misijama – poručio je zrenjaninski biskup.
Preč. Blaž Zmaić izrazio je radost svećenika, redovnika i redovnica zbog dolaska novog biskupa koadjutora te je dodao da za njega mole. Istaknuo je da se ređenje dogodilo u Godini sv. Josipa koji je poslije Marije najbliži Isusu. „Neka on u vama sačuva iskrenu i trajnu vezu s Bogom, duševni mir, duboku poniznost srca, savršeno slaganje s voljom Božjom“, poručio je preč. Zmaić.
Kazavši da u biskupiji djeluju petnaestorica svećenika, istaknuo je da su spremni na suradnju i da se s njima može računati.
„Ne zaboravite ovaj dan. Ovaj dan je novi blagdan: tvoj blagdan i Krista Kralja. Biskup je sluga vjernicima i Kristu Kralju, a On je Kralj čovječanstva. Ne zaboravite da ste sin Kralja, dijete Božje. A Kraljevstvo Krista je kultura života. U toj kulturi života s vama i pod vašim biskupskim geslom: Iznad svega ljubav. Zato, i za ovo, dobro nam došli i budite s nama!“, zaključio je.
Vjeroučiteljica Ana Hodak zahvalila je mons. Svalini što je prihvatio službu pastira njihovoga malog stada. „Mi smo skromna zajednica po broju, ali ne i po vjeri, jer povijest je ovdje često pokazivala i svoje ružno lice, ali našu vjeru nije slomila“, istaknula je.
Srijem je opisala kao „mjesto na kojem žive ljudi vjerni Kristu još od prvih kršćanskih vremena. Mjesto susreta Istoka i Zapada, mjesto natopljeno krvlju mučenika. Ovdje često nije bilo lako biti Kristov svjedok, ni vjernom stadu, ni pastirima. Vi to dobro znate, ali ste ipak prihvatili ovu službu i tako pokazali svoju vjernost i ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi, o čemu svjedoči i vaše geslo Iznad svega ljubav“, poručila je Hodak. „A Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani (Rim 8,28)“, dodala je.
Izrazila je uvjerenje da će im mons. Svalina biti dobar pastir i učitelj, kojemu je prvi uzor Krist i njegova ljubav, a potom i svi pastiri drevnoga Sirmija, koji su ostali postojani i vjerni i u najtežim vremenima“.
Naposljetku, Hodak je u ime vjernika laika novom biskupu koadjutoru iskazala spremnost na suradnju te mu zajamčila njihove molitve.
Na kraju je pozdravni govor izrekao i novozaređeni biskup Svalina.
„Radosno i otvorena srca te ispruženih ruku dolazim k vama, u ovu kršćansku metropolu, u mjesto gdje je pod palmom mučeništva u doba najvećih progona Dioklecijanova i Galerijeva vremena stasalo i ukorijenilo se prvo kršćanstvo. Srijemska biskupija od 4. stoljeća mjesto je snažne i nepokolebljive vjere, to je mjesto trijumfalnog kršćanskoga obrata i obraćenja. Ovdje je kršćanstvo predvođeno primjerom mučeništva svetih Irineja i njegova đakona Dimitrija postalo jednim od najsnažnijih kršćanskih biljega tadašnje Europe“, istaknuo je na početku.
„Osim kršćanske simbolike i tradicije, u ovome slavnom gradu i danas se, pa i u njegovu nazivu, zrcali kršćanski znamen. U ovaj grad i ovu biskupiju po uputi rimskoga prvosvećenika dolazim iskreno i predano – sa željom biti jedan od vas i živjeti među vama te da bih zajedno s vama bio dionik zajedništva, jedinstva, izgradnje, a nadam se i napretka. Jer povijest i tradicija, pa i duboka simbolika ovoga mjesta za kršćanski identitet, malo bi značili i bili bi sasvim nedostatni kada danas ne bismo svi zajedno učinili sve za postizanje tih vrijednosti. Kršćanske metropole poput ove oduvijek su bila sjecišta i stjecišta ljudi koji su složno živjeli ujedinjeni u različitosti, ali u istome kršćanskom duhu i identitetu. Svima zajedno zadaća nam je njegovati te graditi mostove među nama i ustrajati na onome što nas povezuje i ujedinjuje“, ustvrdio je biskup Svalina.
U skladu sa svojim geslom, istaknuo je da se „veličina nekog mjesta i njegova kršćanska odrednica danas najbolje ogledaju u tome koliko mu je stalo i koliko mari za najslabijega i najranjivijega među nama te za potrebitoga. Iznad svega, naš se kršćanski identitet, obilježen mučeništvom, ogleda u Ljubavi, i to Ljubavi pisanoj velikim slovom, onoj uzvišenoj i samilosnoj Ljubavi Boga prema čovjeku koju su Grci označavali riječju agapè, a Rimljani i sveti Pavao caritas. Svoje poslanje na koje me u Srijemsku biskupiju šalje Rimski Prvosvećenik prvotno gledam kao Ljubav iznad svega.“
Zahvalivši Bogu na daru života, zahvalio je i svojim roditeljima, koji su sudjelovali u slavlju, što su njega i braću Dragu i Karla odgajali u vjeri i vjernosti Bogu. Toj zahvali pridružio je i zahvalu odgojiteljima, učiteljima i profesorima.
Na kraju je zahvalio glavnom zareditelju, suslaviteljima i svim uzvanicima.
Među njima su bili i predstavnici kulturnih i prosvjetnih krugova, nacionalnih manjina u Vojvodini te civilnih vlasti, među kojima izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i predsjednica Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, predsjednik Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine Ištvan Pastor te gradonačelnica i predsjednik Gradske skupštine Srijemske Mitrovice.
Biskup Svalina na slavlju je nosio albu s mlade mise i misnicu koju mu je darovala Đakovačko-osječka nadbiskupija čiji su dar i biskupski prsten te pastirski štap koje je primio.
Među ostalim službenicima, ravnatelji liturgijskog slavlja bili su kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu prelat mons. Luka Strgar i župnik Župe svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, u Laćarku Ivica Zrno. Asistirali su bogoslovi iz Đakova i ministranti Katedralne župe sv. Dimitrija, đakona i mučenika iz Srijemske Mitrovice.
Liturgijsko pjevanje su predvodili: Katedralni zbor „Sveta Cecilija“ iz Srijemske Mitrovica (voditeljica: mo. s. Cecilija Tomkić), članovi katedralnog zbora iz Đakova (voditelj: mo Ivo Andrić) i članovi katedralnog zbora „Albe Vidaković“ iz Subotice (voditelj: mo. Stantić), uz orguljsku pratnju mo. Miroslava Stantića i instrumentalnu pratnju profesora glazbene škole „Petar Krančević“ u Srijemskoj Mitrovici.
