Hitno je potrebno vratiti se u normalnost kršćanskoga života, uz osobnu, fizičku prisutnost na misi, tamo gdje je to moguće; nijedan prijenos ne može se usporediti s osobnim sudjelovanjem, niti ga može zamijeniti – istaknuo je kardinal Robert Sarah, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, u pismu o slavlju liturgije tijekom i nakon pandemije bolesti COVID-19, naslovljenom „Vratimo se s radošću euharistiji!“. Tekst, upućen predsjednicima biskupskih konferencija Katoličke Crkve, papa Franjo je odobrio 3. rujna.
Pandemija novoga koronavirusa unijela je nemir, – napisao je kardinal Sarah – i to ne samo u društvene i obiteljske dinamike, nego i u život kršćanske zajednice, uključujući liturgijsku dimenziju. Dok su pogani gradili hramove posvećene samo jednom božanstvu, kojima narod nije imao pristup, kršćani, čim su postigli slobodu kulta, odmah su izgradili mjesta koja su bila 'domus Dei et domus ecclesiae', u kojima su se vjernici mogli priznati Božjom zajednicom. Zbog toga Gospodinov dom pretpostavlja prisutnost obitelji Božje djece – istaknuo je kardinal.
Kršćanska zajednica nije nikada težila odvajanju i nije nikada od crkve stvarala grad zatvorenih vrata – stoji u tekstu. Odgojeni za vrijednosti života u zajednici i traženje općega dobra, kršćani su uvijek težili uključivanju u društvo. I u krizi zbog pandemije očitovao se snažan osjećaj odgovornosti u slušanju i suradnji s građanskim vlastima i sa stručnjacima. Biskupi su bili spremni donijeti teške i žalosne odluke, sve do duge odgode sudjelovanja vjernika na euharistijskom slavlju.
Međutim, čim to prilike dopuste potrebno je, i to hitno, vratiti se u normalan kršćanski život koji ima građevinu crkvu kao dom, te slavlje liturgije, posebno euharistije, kao vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno vrelo iz kojega struji sva njezina snaga – napomenuo je kardinal Sarah navodeći riječi iz saborske konstitucije 'Sacrosanctum Concilium' (br. 10). Čim je to moguće valja se vratiti euharistiji, s još većom željom za susretom s Gospodinom, za biti s Njim, primiti ga kako bismo ga ponijeli braći uz svjedočanstvo života punoga vjere, ljubavi i nade.
Kardinal je, osim toga, istaknuo kako, iako sredstva komunikacije obavljaju dragocjenu službu za bolesne i one koji ne mogu ići u crkvu, i pružila su važnu uslugu prenoseći svetu misu u vrijeme kada nije bilo moguće slaviti ju u zajednici, nijedan se prijenos ne može usporediti s osobnim sudjelovanjem, a ne može ga ni zamijeniti – istaknuo je kardinal te dodao – Štoviše, ti nas prijenosi mogu udaljiti od osobnoga i intimnog susreta s utjelovljenim Bogom koji nam se predao stvarno, a ne virtualno, govoreći: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“ (Iv 6,56).
Taj fizički kontakt s Gospodinom životno je važan, prijeko potreban, nezamjenjiv. Čim se utvrde i usvoje potrebni provjereni uvjeti kako bi se zaraza virusom svela na najmanju moguću mjeru, potrebno je da svi ponovno zauzmu svoje mjesto u zajednici vjernika, hrabreći one obeshrabrene, prestrašene, one koji su predugo odsutni ili rastreseni.
Kardinal Sarah u pismu potiče na olakšavanje sudjelovanja vjernika na slavljima, ali bez improviziranoga obrednog eksperimentiranja i u potpunom poštovanju odredbī, sadržanih u liturgijskim knjigama koje uređuju njihovo održavanje, te priznajući vjernicima pravo da prime Tijelo Kristovo i da se klanjaju Gospodinu prisutnom u euharistiji na predviđene načine, bez ograničenja koja idu čak dalje od predviđenih higijenskih pravila koja su odredile javne vlasti ili biskupi.
Da ne bismo pogriješili sigurno je načelo poslušnost. Poslušnost odredbama Crkve, poslušnost biskupima. U teškim vremenima kao što su ratovi i pandemije, biskupi i biskupske konferencije mogu dati privremena pravila koja treba uvažiti. Poslušnost čuva blago povjereno Crkvi. Valjanost posebnih mjerā koje odrede biskupi i biskupske konferencije istječe kada se situacija vrati u normalno stanje – istaknuo je kardinal Sarah.
