Biskupsko ređenje novoimenovanog gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića je 25. svibnja na dan utemeljenja povjerene mu biskupije, u srijedu uoči Tijelova. Sat i mjesto ređenja će se naknadno odrediti.
Priopćenje odluke pape Franje mons. Križiću da je izabran za novog gospićko – senjskog biskupa zatekla je tog karmelskog redovnika u stanju visoke tjelesne temperature. „Kada sam došao, dočekao me tajnik kardinala i prefekta i rekao mi da će mi sad temperatura sigurno još malo porasti. Onda sam znao da se o tome radi. Teško je reći što sam proživljavao u tom trenutku. Konfuzija, koji stav zauzeti, razmišljanje - prihvatiti, ne prihvatiti... Puno pitanja, malo odgovora“ rekao je mons. Križić gostujući u srijedu 6. travnja na Laudato televiziji.
„Tu čast nikad u životu ne bih tražio imati. Lijepo je biti redovnik, bio sam sretan. Kad se to zatražilo, prije svega sam vidio veliku odgovornost. Morao sam to raščistiti u sebi pred Bogom. To mi je bio najveći problem, hoću li zaista moći odgovoriti Bogu u tome što očekuje od mene. Tu su bile moje velike borbe. U tom smislu sam iznosio neke svoje razloge koji jesu objektivni. Ali nisam ni ja u njih vjerovao, pa nisam ni druge mogao uvjeriti. To je odgovornost, zahtjeva pozornost prema onome što Bog traži i očekuje, pažnju prema Božjim znakovima u životu koje moram tražiti ne samo za sebe, nego i za druge. Tu su bile moje nutarnje borbe“ kaže mons. Križić.
Prefektu kongregacije rekao je da nije puno radio u pastoralu, nije bio župnik ni kapelan. „Pa biskup nije župnik, rekao mi je na to. Na biskupa spada vodstvo biskupije, a u tome imate iskustvo jer ste bili u vodstvu Reda. Onda sam rekao da ne poznajem biskupiju. Prefekt je rekao da to može biti prednost jer nemam predrasuda. Onda sam se pozvao na svoje zdravstveno stanje i dob, ali on je bio spreman da napravim liječničke kontrole. To sam odbio jer sam znao da liječnici neće reći da sam nesposoban. Onda mi je dao dvadeset i četiri sata za razmišljanje. Zbilja sam razmišljao, molio, borio se sa sobom. Nisam se usudio reći 'Ne', ali sam nastojao ljudski, ako bi on rekao da su moji razlozi opravdani. Imam dosta iskustva Božje pomoći, pa sad reći 'Ne', bojao bih se da mi Bog kaže: 'Gle, ako dosad nisi iskusio, što još trebam napraviti?“ kaže mons. Križić.
U činjenici što je u zadnja tri izbora za novog biskupa u Hrvatskoj on drugi redovnik, mons. Križić ne vidi neku „poruku Svetog oca“. „U drugim zemljama ima jako puno redovnika koji su biskupi, kod nas toga nije bilo, pa ispada izvanredno. Svi smo jedno tijelo. Kao da je papa Franjo želio da i naše sudjeovanje u odgovornostima Crkve bude jače i da doprinesemo svojom redovničkom duhovnošću“ kaže mons. Križić.
Karmelska duhovnost je kontemplativna, prvi karmelićani su bili monasi koji su živjeli pustinjački život. „Marijanska duhovnost je kod nas temeljna i proročka duhovnost, prije svega stajati pred licem Božjim i gorljivo revnovati za Gospodina. Naša duhovnost je molitvena zauzetost za Crkvu, mi smo dio Crkve, moramo prihvatiti ako možemo pomoći Crkvi. Crkva u Hrvatskoj potrebna je raznih darova, pa zašto ne i ovako snažne duhovnosti“ kaže mons. Križić.
Iako je mons. Križić bio vezan uz franjevce živeći u franjevačkoj župi, otišao je kod karmelićana ne znajući puno o njima: „To nije bio moj izbor nego Božji. Nikad se nisam pokajao za to, osjetio nesretan i nezadovoljan. To je bio Božji odabir na način na koji ne mogu ni zamisliti“.
Hrvatski biskupi su ga srdačno i bratski dočekali. Poznaje većinu biskupa, mnogi su bili i njegovi školski kolege iz Rima dok je bio student. „Prilazili su mi i rekli da nisam sam, što god trebam, da im se obratim. Tu sam se ohrabrio da imam uza se braću“ kaže mons. Križić čija je dužnost do kraja života na srcu nositi kler i vjernike laike, život Gospićko-senjske biskupije.
