Zaklada papinskoga prava 'Pomoć crkvi u nevolji' već godinama među malenima promiče moljenje krunice, a djeca u cijelom svijetu ove su godine molila za sirijsku djecu. U posljednjim bombardiranjima Alepa poginula su brojna djeca, a dosad su propali svi diplomatski pokušaji da se okonča kriza u Siriji.
Govoreći o inicijativi Zaklade i o stanju u Siriji, ispaćenoj ratom, Alessandro Monteduro, ravnatelj talijanskoga ogranka 'Pomoć Crkvi u nevolji', rekao je kako Zaklada već jedanaest godina u cijelom svijetu djecu uključuje u veliki pothvat, u moljenje krunice. Djeca su glavni protagonisti ovoga pothvata – ustvrdio je Monteduro.
Na upit o osmišljavanju pothvata, rekao je kako se inicijativa nadahnula na riječima svetoga Pija iz Pietrelcine, koji je rekao da će se svijet promijeniti ako milijun djece bude molilo krunicu. Mi već godina promičemo dječje moljenje krunice, a 2009. godine objavili smo i jednu malu knjižicu, naslovljenu: 'Mi, djeca, molimo Krunicu'. Tiskano je 600 tisuća primjeraka na osam jezika. Željeli smo stvoriti moleću zajednicu, a nazvali smo je „marijanska društvena mreža“. Tako je nazvana jer se svatko može, iako su djeca protagonisti moljenja krunice, uključiti u molitvu, svjestan da se zajednica okuplja oko krunice.
Na upit o važnosti moljenja krunice, rekao je kako se odgovor nalazi u vjeri. Da bismo shvatili važnost molitve, osim osobnoga unutrašnjeg uvjerenja, možda bi nam trebala prigoda da sretnemo nekoga komu je u ovom trenutku potrebna molitva. Mislim na bijedne ljude, na ispaćeno stanovništvo, na žrtve oružanih sukoba: posjećujući te stvarnosti, osoba shvaća koliko je za njih važno, još više nego li za nas i za našu vjeru, moljenje krunice i molitva kao takva – kazao je.
Osvrnuvši se na život djece u Alepu, rekao je kako je stanje vrlo dramatično; brojevi jasno ocrtavaju zaista dramatičnu sliku, ne samo u Siriji već i u Iraku. Jedanaest milijuna i 400 tisuća Sirijaca moralo je bježati iz svoji domova, a polovica su djeca. Više od dva milijuna djece u Siriji je zbog rata napustilo školu. Prema podatcima Unicefa srušena je svaka četvrta škola, a prema podatcima jedne istraživačke skupine ( Oxford Research Group) iz Engleske, u Siriji je u prve dvije ratne godine poginulo 11.500 djece.
U Iraku pak 2 milijuna djece ne pohađa školu, a posljednjih je godina srušeno 5.300 škola. To je užas? Kako im možemo pomoći? S nadom. U Iraku, po onomu što vidimo i što čini 'Pomoć Crkvi u nevolji', oko 7.000 djece u Erbilu i Duhoku pohađa školu, izbjeglice su jer su morali pobjeći iz Mosula i Ninivske doline. Pohađaju krasne škole, a imaju vrlo stručan nastavnički kadar – ustvrdio je Monteduro.
Na upit o budućnosti te djece, rekao je da njihova budućnost ovisi o međunarodnoj zajednici i o zauzimanju onih koji su mogli, a još nisu učinili ono što su trebali, a ne o njima samima. Imajući u vidiku da je sudbina jednoga djeteta, u svakom slučaju i uvijek, naša uporišna točka, zaklada Pomoć Crkvi u nevolji zauzima se da kršćanska djeca i nadalje mogu sretno živjeti u svojoj zemlji, na Bliskom istoku. Djeca žele da kao kršćani žive i rastu u svojoj zemlji, da žive u miru sa svima u Siriji i u Iraku – zaključio je Alessandro Monteduro.
