Sluga Božji Stefan Wyszyński rođen je 3. kolovoza 1901. godine u selu Zuzeli u sjevernoistočnoj Poljskoj. Za svećenika je zaređen 1924., a nakon doktorata iz sociologije i kanonskog prava na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, nastavio je školovanje u inozemstvu. Tijekom njemačke okupacije Poljske nacisti su smatrali da predstavlja opasnost te su ga namjeravali uhititi, no uspio im je izbjeći. U vrijeme Varšavskog ustanka u kolovozu 1944. godine, kada je poljski podzemni pokret otpora bezuspješno pokušao poraziti oružjem nadmoćnije naciste prije ulaska sovjeta u glavni grad, bio je kapelan jedne od jedinica Armie Krajowe.
Godine 1946. godine postao je biskupom Lublina, a dvije godine kasnije primas Poljske, nakon što ga je papa Pio XII. imenovao metropolitom Gniezna, prve poljske prijestolnice i mjestom prve poljske metropolije, i ad personam nadbiskupom varšavskim. Kardinalom je postao 1952. godine, ali mu nije bilo dopušteno ići u Rim, te su ga komunističke vlasti poslale u kućni pritvor u kojem je proveo tri godine. Tijekom pritvora je sastavio tekst molitve zavjeta poljskog naroda Mariji danom 26. kolovoza 1956. godine u marijanskom svetištu na Jasnoj Gori pred milijun okupljenih vjernika.
Kardinal je od 1957. do 1966. godine predvodio veliku devetnicu koja je bila priprava za proslavu Milenija krštenja Poljske. Sama proslava održana je 3. svibnja 1966. godine na Jasnoj Gori uz obred posvećenja Poljske zaštiti Marije. Osim što je odigrao veliku ulogu u katoličkom otporu protiv komunizma, koji je davno raskrinkao jer je marksizam proučavao još na Katoličkom sveučilištu u Lublinu i odgovarao na tu ideologiju katoličkim socijalnim naukom koji je izvrsno poznavao, kardinal Wyszyński se neprestano bavio i pastoralnim te karitativnim aktivnostima.
Spomenimo na kraju i to da su sluga Božji Stefan Wyszyński i sv. Ivan Pavao II. bili bliski suradnici i prijatelji, o čemu svjedoči jedan od najdojmljivijih prizora s inauguracijske mise pape Wojtyłe, koju je predvodio 22. listopada 1978. godine. Tom je prilikom novi papa ustao sa svoje stolice i zagrlio svog duhovnog uzora, prijatelja i suradnika s kojim je prošao godine i godine duhovne, ali i političke borbe s represijom komunističkog režima te mu je potom poljubio ruku.
