Suslavio je i domaći župnik vlč. Miro Tomas. Govoreći o misnim čitanjima dana, propovjednik je potaknuo prisutne da poslušaju poticaje sv. apostola Pavla, koji ističe da su život i vjera dar Božji. „Ne trebamo gomilati zasluge ili se natjecati s drugima, uspoređivati se s drugima u vršenju zapovijedi i rastu u kreposti. Mi smo svi Gospodinovi jednako. Živimo li ili umiremo, Gospodinovi smo“, rekao je te naglasio da svatko treba staviti na prvo mjesto osobni odnos s Bogom, a ne gledati druge.
Veličina besplatnosti Božje ljubavi i dobrote prema svakoj pojedinoj osobi, a koja se očituje i u evanđeoskim prispodobama o izgubljenoj ovci i drahmi, pozivaju na vlastiti osobni odgovor svakoga u onoj mjeri u kojoj on može odgovoriti. Bog sve ljubi jednako i oko svakog se trudi jednako, a svatko će od nas dati Bogu račun kako je odgovorio na ovu ljubav, poručio je propovjednik.
„Ove dvije prispodobe preokreću racionalnost i strogost, premeću vrijednosti, pokazuju koja je vrijednost svakoga od nas, koje je naše jedinstveno dostojanstvo, i pozivaju da se radujemo s Bogom. Radujte se sa mnom, ponavlja se uvijek iznova. Ima li smisla radovati se zbog jedne drahme, ili jedne odlutale ovce, ili jednog grešnika od koga više nitko nije očekivao promjenu? Božja radost je u opraštanju, to je srce kršćanstva. U opraštanju se pokazuje sva Božja ljubav koja jedina može ispuniti praznine naših srdaca“, istaknuo je.
„Riječi pape Lava XIV. Prijateljstvo s Bogom, ključ je sreće, koje ste izabrali za spomen sličicu za današnji dan označavaju sigurno i Vaš put kroz ovih 50 godina. Mladi ste ušli u Karmel, i Vaši početni koraci pokazali su da ste bili zvanje koje je puno obećavalo. Bog Vam je dao mnogobrojne darove, posebno smisao za glazbu i pjevanje te izradu rukotvorina i raznih kartica koje i danas radite“, rekao je o. Podgorelec te dodao kako ju je sigurno kroz godine, u kojima je bilo i suhoća, i patnji i trpljenja, tješilo i jačalo prijateljstvo s Isusom, kao i zaštita Blažene Djevice Marije.
„Neka Vas Bog ispuni ljubavlju i preobrazi u milosrđe. Na kraju života bit ćemo suđeni po ljubavi. Na kraju života, na kraju svega, samo Bog ostaje“, zaključio je propovjednik. Nakon mise, slavlje je nastavljeno uz druženje unutar zajednice.
Životopis s. Marije Alojzije
Sestra Marija Alojzija od Isusa Krista (Marija Jurišević) rođena je 4. studenoga 1957. u Rijeci kao prvo od troje djece od sada pokojnih oca Ivana i majke Katice rođ. Letić. Odrastala je s bratom Josipom i sestrom Anđelkom u vjerničkoj obitelji. Sakramente kršćanske inicijacije primila je u Župi sv. Marije Pomoćnice u Rijeci. Prekinuvši srednju odgajateljsku školu i učenje pjevanja u kazalištu „Ivan pl. Zajc“, odlazi u Karmel sv. Male Terezije u Juršićima (Istra) u dobi od 16 godina.
Redovničko odijelo primila je 13. listopada 1974. na obljetnicu posljednjeg ukazanja Gospe Fatimske. Izabrala je ime s. Marija Alojzija, a tadašnji ispovjednik zajednice fra Alfons Orlić, OFM, predložio je da bude „od Isusa Krista“. Privremene zavjete položila je 8. studenoga 1975. godine. Zbog pomanjkanja potrebnog prostora rastućoj zajednici u Juršićima, sa zajednicom (od 13 sestara) koja je trinaest godina boravila u Istri, preselila je 17. studenoga 1977. u franjevački samostan u Kloštru Ivaniću. Nakon obnove starog samostana, na blagdan svetog Ilije, 20. srpnja 1978. uspostavljena je klauzura kojom su ostvareni uvjeti za redoviti život.
Svečane zavjete položila je 11. studenoga 1978. u ruke priorice Majke M. Karmele od Krista Kralja (Jukanović) dan uoči prijelaza u blagu vječnost njezine magistre s. Pie od Begrješne Kraljice Mira (Hernla). Za redovničko geslo uzela je redak iz Isusove Velikosvećeničke molitve: „Za njih posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u Istini“ (usp. Iv 17, 19).
Sestre iz Samostana Kraljice Karmela u Brezovici na poziv vrhobosanskog nadbiskupa Marka Jozinovića 15. rujna 2000. osnivaju Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela u predgrađu Sarajeva na Stupu. Zbog pomanjkanja dovoljnog broja sestara potrebnog za osnutak, priorica samostana u Brezovici Majka Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Cvetnić) upućuje molbu hrvatskim Karmelima da se pridruže osnutku. Tom pozivu odazvala se i s. Alojzija te 10. rujna 2000. odlazi iz Kloštar Ivanića na osnutak Karmela u Sarajevo. Tamo ostaje do 23. studenoga 2018. od kada se trajno premješta iz sarajevskog Karmela u zajednicu Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, izvijestili su iz Karmela sv. Josipa.
