Papa, zbog oporavka nakon duljeg boravka u bolnici, nije osobno predvodio obrede. Ove godine, Veliki petak imao je posebno simbolično značenje, jer će prvi put od 2014. godine svi kršćani, bez obzira na konfesiju, Uskrs slavili istoga dana. U bazilici se okupilo oko 4.500 vjernika, među kojima je bio i američki potpredsjednik JD Vance sa svojom obitelji.
U propovijedi, propovjednik Papinskoga doma fra Roberto Pasolini, naglasio je kako je „Krist sidro naše nade“ te istaknuo da Crkva na Veliki petak ne promatra Božji poraz, već njegov „tajanstveni trijumf u proturječnom obliku križa“. „Danas nas liturgija poziva na tišinu i sabranost, jer je to dan kada je Zaručnik uzet od nas“, rekao je propovjednik, dodajući kako Crkva na Veliki petak kleči u klanjanju i ne gleda na poraz, nego na pobjedu – premda ostvarenu kroz trpljenje.
O. Pasolini je istaknuo kako se u središtu Vazmenog trodnevlja nalazi upravo misterij Velikog petka. „Između bjeline Velikog četvrtka i svjetla Uskrsa, liturgija danas prelazi u crvenu boju, pozivajući nas da kontempliramo vrhunsku ljubav objavljenu u Kristovoj muci“, rekao je.
Govoreći o „inteligenciji križa“, o. Pasolini je pozvao vjernike da u vremenu umjetne inteligencije razmotre drugačiju, duboko osobnu i božansku mudrost. U svijetu algoritama, križ vraća istinsku slobodu – slobodu da volimo, čak i kad to mnogo košta. „Križ ne računa i ne natječe se. On ljubi i daje“, poručio je.
„Križ nam vraća slobodu pravog izbora – izbora koji ne ovisi o učinkovitosti, već o ljubavi koja se daruje. To je inteligencija ljubavi, koja nije umjetna, već duboko odnosna jer je otvorena prema Bogu i prema drugima,“ rekao je propovjednik.
Klanjanje križu, rekao je propovjednik, nije samo ritual, nego čin odluke — odluke da povjerujemo putu kojim Bog spašava svijet. “Ne uklanjajući patnju, nego prolazeći kroz nju zajedno s nama.”
„Možda nismo spremni i snaga nam je mala, ali Duh Sveti ispunja naša srca nježnom snagom božanske ljubavi. Možemo ljubiti – svoje prijatelje, obitelj, pa čak i one koji nas povrjeđuju – jer smo prvo mi bili ljubljeni” (1 Iv 4,19), zaključio je o. Pasolini.
