Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije s radošću i zahvalnošću obavještava vjernike i cjelokupnu javnost da je Dikasterij za kauze svetaca Svete Stolice 25. rujna 2026. godine izdao očitovanje nihil obstat, kojim potvrđuje da sa strane Svete Stolice ne postoje zapreke za pokretanje postupka beatifikacije slugu Božjih Martina Bubnja i dvadesetorice drugova, poznatih kao Riječki mučenici.
Kauza obuhvaća 21 kandidata: šesnaest svećenika, među kojima je jedan franjevac, te pet vjernika laika, od kojih su dvije žene. Prema dosad prikupljenoj dokumentaciji i navodima kauze, smatra se da su oni u razdoblju od 1937. do 1951. godine podnijeli smrt iz mržnje prema vjeri (in odium fidei).
Očitovanje je, na zahtjev riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića od 25. ožujka 2026., uputio prefekt Dikasterija kardinal Marcello Semeraro, uz supotpis tajnika nadbiskupa Fabija Fabenea. Dobiveni nihil obstat važan je kanonski korak koji omogućuje daljnje istraživanje života, smrti i glasa mučeništva kandidata, ali još ne predstavlja službeno priznanje njihova mučeništva.
U zajedništvu s pozivom pape Franje njegujemo spomen svetosti u mjesnim Crkvama
Objavu ove radosne vijesti na blagdan Posvete Lateranske bazilike, 9. studenoga, želimo povezati s pozivom pape Franje, koji je upravo na taj dan 2024. godine potpisao pismo kojim je potaknuo sve mjesne Crkve da, počevši od Jubilarne 2025. godine, svake godine 9. studenoga njeguju spomen svojih svetaca, blaženika, časnih slugu Božjih i slugu Božjih. Papa je pritom naglasio da nije riječ o uvođenju novoga liturgijskog spomendana, nego o čuvanju njihove uspomene prikladnim inicijativama, osobito podsjećanjem na njihovo svjedočanstvo u propovijedima i pastoralnom životu.
Odazivajući se tom pozivu, želimo da spomen Riječkih mučenika bude trajni poticaj na zahvalnost za duhovnu baštinu naše mjesne Crkve i na obnovu vlastitoga poziva na svetost.
U ovoj je prigodi Postulatura pripremila i spomen-sličice slugu Božjih Riječkih mučenika, koje će tijekom narednih dana biti postupno objavljivane na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije. Na taj način želimo vjernicima i široj javnosti približiti njihove životne putove i svjedočanstva vjere te potaknuti molitvu i čuvanje spomena na njih.
Riječki mučenici – svjedoci Kristova mira u Kristovu kraljevstvu
Životni putovi i okolnosti stradanja Riječkih mučenika razlikuju se, ali ih povezuje svjedočanstvo vjernosti Kristu, Crkvi i vlastitoj savjesti. Živjeli su u različitim državnim i društvenim poretcima, u vremenu snažno obilježenom duhovnošću Krista Kralja i uvjerenjem da evanđelje treba prožimati ne samo osobni nego i cjelokupni društveni život. U Kristovu kraljevanju tadašnja je katolička duhovnost prepoznavala temelj istinskoga društvenog mira, u duhu gesla Pax Christi in Regno Christi – „Kristov mir u Kristovu kraljevstvu”.
U tom svjetlu valja razumjeti i njihovo kršćansko svjedočanstvo. Njihovo poslanje nije bilo usmjereno na rušenje društvenih institucija ili uspostavu novoga političkog poretka, nego na vjernost Kristu i evanđeoskim načelima unutar okolnosti u kojima su živjeli. Kršćanska vjera ne poistovjećuje Kristovo kraljevstvo ni s jednim zemaljskim poretkom, nego u evanđelju prepoznaje mjerilo prema kojemu svaki poredak treba služiti istini o čovjeku, njegovu neotuđivom dostojanstvu i općemu dobru.
Upravo je takvo svjedočanstvo moglo postati neprihvatljivo ideologijama i totalitarnim sustavima koji su zahtijevali potpunu podložnost čovjeka i nisu dopuštali da se njihova vlast i djelovanje prosuđuje prema evanđeoskim i moralnim kriterijima. U toj nespojivosti između vjernosti Kristu i zahtjeva za ideološkom podložnošću valja tražiti jedan od ključnih vidova razumijevanja progona i mogućega mučeništva ovih slugu Božjih.
Pred Pilatom Isus svjedoči: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta” (Iv 18,36). To kraljevstvo Crkva u predslovlju svetkovine Krista Kralja ispovijeda kao „vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira”. Premda nije od ovoga svijeta, ono već sada započinje svoju prisutnost u ljudskim srcima i društvenim odnosima, a u punini će se ostvariti o Kristovu slavnom ponovnom dolasku.
Riječki mučenici nastojali su svojim životom svjedočiti upravo vrijednosti toga kraljevstva: istinu, pravednost, ljubav i poštovanje ljudskoga dostojanstva, ostajući vjerni Kristu i onda kada je ta vjernost značila izložiti se progonu i smrti. Kristovo kraljevstvo, naime, nije suparnik ljudskoj slobodi, nego njezino najdublje jamstvo i temelj istinskoga društvenog mira. Njegova prisutnost i njegov mir ne ostvaruje se silom ni prisilom, nego svjedočanstvom istine u ljubavi.
Svjedočanstvo Riječkih mučenika stoga nas podsjeća da nijedan društveni poredak ne može biti istinski pravedan ni miran ako ne poštuje slobodu savjesti i dostojanstvo svakoga čovjeka. Njihov spomen nije poziv na produbljivanje povijesnih podjela, nego na traganje za istinom, praštanje, pomirenje i izgradnju mira.
Zahvalnost i poziv na molitvu
Dobiveni nihil obstat nadovezuje se na rad Postulature, osnovane u lipnju 2024., i suglasnost Hrvatske biskupske konferencije iz siječnja 2026., a osobito je znakovit u godini stote obljetnice uspostave Riječke biskupije.
Postulatura zahvaljuje Svetoj Stolici, riječkomu nadbiskupu Mati Uziniću i svima koji su pridonijeli istraživanju života i stradanja kandidata. Poziva sve koji posjeduju povijesne dokumente i svjedočanstva da ih stave na raspolaganje Postulaturi, a vjernike da molitvom prate daljnji tijek postupka beatifikacije.
Neka nas spomen Riječkih mučenika, svjedoka vjernosti Kristu u različitim povijesnim okolnostima, potakne da i sami budemo graditelji Kristova mira, utemeljenoga na istini, slobodi, pravednosti i ljubavi.
Rijeka, 9. studenoga 2026.
Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije
