„Žalosno je vidjeti Crkvu kao parlament. Ako se pribjegava ideji desnice, ljevice ili centra, formira se stranka, klub“. Na audijenciji je bila i skupina hodočasnika iz Hrvatske koje je Papa posebno pozdravio
Duh Sveti prije svega. Jer, bez Duha sve ostaje bez duše, a Crkva, ako mu se ne moli i ne zaziva ga, zatvara se u sebe, u sterilne i iscrpljujuće rasprave, u štetne polarizacije, dok se plamen misije gasi. Ukratko, Crkva postaje parlament, a evanđelje se svodi na ideologiju – istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji, nastavljajući niz kateheza o evangelizatorskom zanosu, djelovanju koje je – kako je rekao – moguće jedino u snazi Duha koji pripravlja srca.
On je pokretač evangelizacije.
Najprije iskustvo Duha, a potom ispitivanja, analize, pritužbe
Obraćajući se stotinama vjernika okupljenih u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu, među kojima je bila i skupina hodočasnika iz Hrvatske, Papa je uputio riječi potrebne Crkvi na svim stranama svijeta. Krenimo i iznova krenimo, kao Crkva, od Duha Svetoga.
Nedvojbeno je važno da u našim pastoralnim programima polazimo od socioloških ispitivanja, analizā, popisa teškoćā, očekivanja i pritužbi. Međutim, mnogo je važnije krenuti od iskustava Duha; to je pravo polazište. Stoga ih valja tražiti, popisivati, proučavati, tumačiti.
Prvi sabor
Doista, u Djelima Apostolskim na svakoj se stranici vidi da protagonist navještaja nije Petar, ni Pavao, ni Stjepan ili Filip, nego Duh Sveti. U Djelima se, osim toga, govori o ključnom trenutku na početku Crkve koja je – tada kao i danas – uz utjehe proživljavala nevolje, lijepe trenutke i one manje lijepe. Posebna je njezina briga bila kako se ponašati s poganima koji su počinjali vjerovati, s onima koji, primjerice, nisu pripadali židovskom narodu. Jesu li morali ili ne poštovati propise Mojsijeva zakona? Nije to bila mala stvar za te ljude – primijetio je Papa.
Kako bi razlučili i riješili dvojbu, apostoli su se sastali na prvom saboru u povijesti, na Jeruzalemskom saboru. Mogao se tražiti dobar kompromis između tradicija i inovacije; neka se pravila poštuju, neka se zanemaruju. Ipak, apostoli ne slijede tu ljudsku mudrost, nego se prilagođavaju djelu Duha koji ih je preduhitrio.
Evanđelje nije politička stranka
Stoga, uklanjajući gotovo svaku obvezu vezanu uz Zakon, učenici priopćuju konačne odluke koje – kako pišu – „zaključismo Duh Sveti i mi“.
Zajedno, ne dijeleći se, unatoč različitim osjećajima i mišljenjima, slušaju Duha. On poučava nešto što vrijedi i danas: svaka je vjerska tradicija korisna ako olakšava susret s Isusom.
Svaka je vjerska tradicija korisna ako olakšava susret s Isusom – ponovio je Papa te upozorio na ideološke podjele. Ali, gdje je Duh Sveti? Pazite, jer evanđelje nije neka ideja, ideologija; to je navještaj koji te dira i mijenja tvoje srce. Ali ako pribjegavaš nekoj ideji, desnice, ljevice ili centra, od evanđelja činiš političku stranku, ideologiju, klub.
Načelo navještaja
Svako djelovanje i odluka Crkve i u Crkvi treba, naime, krenuti od načela navještaja:
U Crkvi sve valja uskladiti s potrebama naviještanja evanđelja; ne s mišljenjima konzervativaca ili progresista, nego s činjenicom da Isus ulazi u ljudske živote. Zbog toga svaku odluku, svaku uporabu, svaku strukturu i tradiciju valja vrjednovati u mjeri u kojoj pogoduju naviještanju Krista.
Evanđelje ti uvijek daje slobodu Duha koji djeluje u tebi i vodi te naprijed – dodao je Papa te primijetio koliko je danas potrebno uzeti u ruke slobodu evanđelja i dopustiti da nas Duh vodi naprijed.
Bez Duha je sve bez duše
Duh je svjetlo koje usmjerava Crkvu: donosi jasnoću, pomaže razlikovati, razlučivati. Zato ga valja često zazivati; učinimo to i danas, na početku korizme – potaknuo je rimski biskup.
Kao Crkva možemo imati točno određeno vrijeme i prostor, dobro organizirane zajednice, ustanove i pokrete, ali bez Duha sve ostaje bez duše.
Tužno je vidjeti Crkvu koja je poput parlamenta
Vrlo je tužno vidjeti Crkvu koja je poput parlamenta – napomenuo je potom Papa. Crkva je nešto drugo; ona je zajednica muškaraca i ženā koji vjeruju i naviještaju Isusa Krista, ali potaknuti Duhom Svetim, a ne vlastitim razlozima. Valja stoga krenuti i iznova kretati od Duha Svetoga – upozorio je te spomenuvši se riječī kardinala Carla Marije Martinija kazao da je najprije Duh koji tješi, oživljava, prosvjetljuje, pokreće; potom će doći i pustoš, trpljenje, tama, ali načelo za snalaženje u tami jest svjetlost Duha Svetoga. To je načelo za orijentaciju u stvarima koje ne razumijemo, u zbunjenosti, pa i u mnogim mračnim trenutcima.
Molim li se Duhu Svetom?
Pokušajmo se upitati, svatko od nas, otvaramo li se tom svjetlu, dajemo li mu prostora; zazivam li Duha Svetoga? Neka si svatko odgovori u sebi – potaknuo je papa Franjo vjernike ostavljajući im na kraju pitanje: Molim li se Duhu Svetomu?
