„Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju“, Isusove su riječi koje su postale izreka – rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru, osvrćući se na odlomak iz Lukina Evanđelja koji smo čuli u današnjoj liturgiji, a koji govori o prvom Isusovom propovijedanju u sinagogi u Nazaretu. Isus kod svojih sumještana nailazi na nerazumijevanje, jer su više od riječi istine, željeli čuda, čudesna znamenja. Stoga ga odbijaju, jer kažu: poznaju ga još otkako je bio dijete; on je Josipov sin.
Međutim, taj neuspjeh za Isusa nije bio nepredviđen – primijetio je Papa – Isus je to očekivao. Poznavao je svoje, znao je kojem se riziku izlaže. Stoga se možemo upitati: Zašto, ako naslućuje neuspjeh, ipak odlazi u svoj zavičaj? Zašto činiti dobro ljudima koji nisu spremni prihvatiti te? Pitanje je koje si često i mi postavljamo. Ali, to nam pitanje pomaže bolje shvatiti Boga. On se pred našim zatvaranjima ne povlači; ne zaustavlja svoju ljubav. Pred našom zatvorenosti, on ide dalje. Odraz toga vidimo u roditeljima koji su svjesni nezahvalnosti svoje djece, ali ih zbog toga ne prestaju voljeti i činiti im dobro. Bog je takav, ali na mnogo višoj razini – kazao je Papa te dodao – Danas i nas poziva da vjerujemo u dobro, da ne propustimo nijednu priliku za činjenje dobra.
Raspoloživost i poniznost
Narod u Nazaretu nije bio gostoljubiv, a mi? – upitao je potom Papa ističući uzore gostoljubivosti koje predlaže sâm Isus, ali koja nije bila laka, prošla je, naime, kroz kušnje. Riječ je o dvoje stranaca: ženi udovici u Sarfati sidonskoj koja je ugostila Iliju, unatoč gladi i premda je prorok bio proganjan, te Naamanu Sircu koji je prihvatio zahtjev proroka Elizeja koji ga je naveo da se ponizi i sedam puta okupa u rijeci (usp. 2 Kr 5,1-14). Udovica i Naaman prihvatili su ih svojom raspoloživošću i poniznošću. Tako se očituje vjera, kroz raspoloživost i poniznost. Udovica i Naaman nisu odbili Božje putove i putove njegovih proroka – istaknuo je Papa – bili su poslušni, a ne kruti i zatvoreni.
Braćo i sestre, i Isus slijedi put prorokā; predstavlja se onako kako ne bismo očekivali. Ne pronalaze ga oni koji traže čuda, nova uzbuđenja, vjeru koju čine moć i vanjski znakovi. Pronalaze ga oni koji prihvaćaju njegove putove i njegove izazove, bez pritužbi, bez sumnjā, bez kritika i obješena nosa. Drugim riječima, Isus od tebe traži da ga prihvatiš u svakodnevnoj stvarnosti u kojoj živiš; u današnjoj Crkvi, takvoj kakva ona jest; u onomu koji ti je blizu svakoga dana; u konkretnosti potrebitih, u problemima tvoje obitelji, roditelja, djece, bake i djedova. On je tamo i poziva nas da se pročistimo u rijeci raspoloživosti i u brojnim zdravim kupkama poniznosti. Za susret s Bogom potrebna je poniznost – istaknuo je Papa.
Gospodin traži otvoreni um i jednostavno srce
Na kraju je ponovno potaknuo da se svi upitamo jesmo li mi gostoljubivi ili sličimo Isusovim sumještanima koji su mislili da znaju sve o njemu? Možda nakon toliko godina vjerskog života mislimo da dobro poznajemo Gospodina, sa svojim idejama i sudovima. Opasnost je da se naviknemo na to, da se naviknemo na Isusa zatvarajući se pred njegovim novostima, u trenutku kada ti On kuca na vrata i kaže ti nešto novo, želi ući u tebe. Moramo izići iz svojih čvrstih stajališta. Gospodin traži otvoren um i jednostavno srce; tada je čovjek sposoban iznenaditi se, zadiviti se. Gospodin nas uvijek iznenađuje, u tomu je ljepota susreta s Isusom – istaknuo je papa Franjo te zazvao Majku Božju, uzor poniznosti i raspoloživosti, da nam pokaže put za prihvaćanje Isusa.
