„Iskustvo utjehe, koje je duhovno iskustvo, uvijek je potrebno drugoga, kako bi bilo potpuno: nitko ne može sâm sebe utješiti. A onaj tko to pokušava činiti, završi gledajući se u ogledalo; pokušava sebe zavarati i ide za onim pojavnim. Tješi se 'zatvorenim' stvarima koje mu ne dopuštaju da raste, a zrak koji udiše je 'narcisoidan' i 'samo-odnosan' (auto-referentan). To je „navodna utjeha“ koja ne dopušta da rastemo; a to onda i nije utjeha, jer je 'zatvorena'; nedostaje joj drugi” – kazao je Papa.
U Evanđelju ima toliko ljudi koji su baš takvi. Učitelji Zakona, „puni samodostatnosti; bogataš koji je živio od gozbe do gozbe, misleći da će se tako utješiti i sl. No, da bismo još bolje izrazili takav životni stav, imamo farizejevu molitvu, koji pred oltarom, govori: „Zahvaljujem ti što nisam kao drugi.” „Taj se gledao u ogledalo” „gledao je svoju dušu zavaranu ideologijama i zahvaljivao Gospodinu.” Isus nam ukazuje na ovu mogućnost; da netko naime bude osoba, koja tim načinom života, „nikada neće doći do punine; u najbolju ruku: doći će do ‘napuhanosti’, to jest do oholosti“ – rekao je Sveti Otac.
Dakle, utjeha, da bi bila istinska, treba uključivati drugoga. Prije svega, ona se prima, jer je „Bog onaj koji tješi”, koji daje taj „dar utjehe“. Tada prava utjeha 'sazrijeva' u tom 'drugome', u tješenju drugih. „Utjeha je prijelazno stanje iz primljenoga dara u darovano služenje” – smatra Papa. „Prava utjeha ima ovu dvostrukost: i dar je i služenje!
Tako, ako dopustim Gospodinovoj utjesi da uđe kao dar, to je stoga što mi je ta utjeha potrebna. U potrebi sam. Da se utješim, potrebno je da priznam da sam u potrebi. Tek tada Gospodin dolazi, tješi nas i daje nam zadatak i poslanje da tješimo druge. Nije lako imati otvoreno srce za primanje dara te zatim služiti; no to su dvije stvari koje utjehu omogućuju" – rekao je papa Franjo.
Treba biti otvorena srca, a za to je potrebno „sretno srce.” I upravo današnje Evanđelje o Blaženstvima kaže: „koji su to sretni, a koji blagoslovljeni”: „Siromašni, srca otvorena siromaštvom duha. Oni koji znaju plakati, krotki – krotkost srca; oni gladuju za pravednošću, bore se za pravdu; onima koji su milosrdni, koji su milosrdni u susretu s drugima; oni koji su čista srca; zatim mirotvorci i progonjeni zbog pravednosti, zbog ljubavi prema pravednosti. Srce se tako otvara i Gospodin dolazi s darom utjehe i s poslanjem da se tješi druge" – kazao je Papa.
Oni pak koji su „zatvoreni” i osjećaju se „duhom bogatima, samodovoljnima”; koji ne plaču, jer se osjećaju pravednicima“; nasilnici, koji ne poznaju krotkosti; nepravednici koji čine nepravdu; nemilosrdni koji nikada nemaju potrebu oprostiti, jer ne osjećaju potrebu da se oprosti njima; oni „prljava srca”; „začetnici ratova”, a ne mira; te oni koje se nikada ne kritizira ili progoni, jer im nepravda nanesena drugima ništa ne znači. „Ti imaju zatvoreno srce” i nisu sretni, jer ne mogu primiti dar utjehe, da bi ga zatim podarili drugima.
U zaključku propovijedi, papa Franjo poziva da se zapitamo kakvo je naše srce; je li otvoreno i sposobno moliti za dar utjehe, a zatim ga podati drugima kao Gospodinov dar. Potrebno se vraćati tijekom dana tim mislima, i zahvaljivati Bogu koji nas „uvijek nastoji tješiti.” „Samo jedno od nas traži: da vrata srca budu otvorena; barem „malkice“, da se On kasnije, može pobrinuti da uđe – kazao je na koncu svoje propovijedi Sveti Otac.
