„Biti apostol“ nešto je što se odnosi na svakoga kršćanina te, dakle, svakog pojedinog od nas. Pozvani smo biti apostoli u jednoj Crkvi koju u Vjerovanju ispovijedamo kao apostolsku, rekao je Papa u svom razmišljanju nadahnutom na tekstu iz Lukina Evanđelja o Isusovu slanju učenika (Lk 10, 1-2).
Biti apostol znači biti poslan radi jednog poslanja, nastavio je Sveti Otac, te je u tom smislu spomenuo svetog Pavla koji se u svojim poslanicama predstavlja kao onaj koji je „pozvan za apostola“ i „odlučen za evanđelje Božje“ (Rim 1, 1). Iskustvo Dvanaestorice i Pavlovo svjedočenje izazov su i za nas danas. Pozivaju nas preispitati svoje stavove, svoje izbore, svoje odluke, na temelju tih uporišnih točaka: sve je vezano uz jedan Božji besplatan poziv. Bog nas izabire također za službe koje kao da ponekad nadilaze naše sposobnosti ili ne odgovaraju našim očekivanjima. Na poziv primljen kao besplatan dar valja odgovoriti besplatno, istaknuo je Papa.
Riječ je o pozivu koji je zajednički, kao što „zajedničko je dostojanstvo udova zbog njihova preporoda u Kristu, zajednička milost djece, zajednički je poziv na savršenstvo, jedno spasenje, jedna nada i nepodijeljena ljubav“, rekao je Papa citirajući dogmatsku konstituciju o Crkvi Drugog vatikanskog koncila Lumen gentium.
U sklopu jedinstva poslanja, različitost milosnih darova (karizmi) i službi ne smije dovesti do povlaštenih kategorija unutar crkvenog tijela, niti se smije koristiti kao izlika za oblike nejednakosti kojima naprosto nema mjesta u Kristu i u Crkvi. Tomu je tako zato što, protumačio je Papa citirajući Lumen gentium 32, premda „su neki po Kristovoj volji za druge određeni kao učitelji, djelitelji otajstava i pastiri, ipak među svima vlada prava jednakost s obzirom na dostojanstvo i s obzirom na svim vjernicima zajedničko djelovanje u izgradnji Kristova Tijela“.
