Zbor za proglašenje svetih objavio je nove dekrete - o jednom blaženiku, brazilskom svećeniku Donizettiju Tavaresu, i sedam časnih slugu i službenica Božjih među kojima je dvoje laika: jedan brazilski dječak i jedna Talijanka
Nakon što je u subotu primio kardinala Angela Becciua, pročelnika Zbora za proglašenje svetih, papa Franjo je odobrio objavljivanje dekretā koji se odnose na jednoga novog blaženika i sedam časnih slugu i službenica Božjih. Priznavanjem čuda koje se pripisuje njegovu zagovoru, blaženim će biti proglašen brazilski svećenik Donizetti Tavares de Lima.
Otac Donizetti, svećenik u narodu
Rođen 1882. godine u gradu Santa Rita de Cássia, u brazilskoj saveznoj državi Bahia, otac Donizetti svoje ime duguje velikoj očevoj ljubavi prema glazbi. Kao župnik, počevši od 1909. godine, zauzimao se u evangelizaciji, usko ju povezujući sa snažnom društvenom dimenzijom, jer ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu – govorio je – ne mogu se razdvajati. Tako je osobno sudjelovao u problemima ljudi, a siromašne i radnike hrabro štitio od moćnika koji su ga optuživali da je komunist. Osnivao je službe za bolesne, starije osobe, djecu i majke u potrebi. Sve to – kako je isticao – zahvaljujući djelovanju Naše Gospe od Aparecide.
Blizak iskorištavanim talijanskim doseljenicima
Podupirao je talijanske doseljenike koji su dolazili u Brazil u potrazi za boljim uvjetima života, ali su, naprotiv, nailazili na bahatost i rasizam bogatih zemljoposjednika. Brzo se proširio glas o njegovoj svetosti; stoga su mnoštva hodočasnika dolazila u župu kako bi primili njegov blagoslov. Mnogi su govorili da ih je njegova molitva čudesno ozdravila. Ali, otac Donizetti vrlo je brzo zaustavio ta hodočašća upozoravajući sve vjernike da ne miješaju vjeru s fanatizmom. Preminuo je 16. lipnja 1961., u 80. godini života.
Snažna vjera malenog Nelsona
Priznavanjem herojskih kreposti, Crkva je dobila sedam novih časnih slugu Božjih, među kojima je i dvoje laika: brazilskoga dječaka, Nelsona Santanu (1955. – 1964.) i Talijanku Gaetanu Tolomeo, poznatiju pod nadimkom 'Nuccia' (1936. – 1997.). Mali je Nelson zbog jakih bolova u nadlaktici bio primljen u bolnicu gdje mu je dijagnosticiran osteosarkom. Svoje je trpljenje živio u jednostavnoj vjeri te govorio da je bol važna kako bi se povećala istinska ljubav. Preminuo je na Badnjak 1964. godine u 10. godini života.
Nuccia, bol pretvorena u hvalu
I Nuccia je u snažnoj vjeri živjela otajstvo boli. Oboljela od progresivne paralize, u Isusu je pronalazila snagu za širenje hrabrosti i nade, a svima onima koji su je posjećivali darivala je svoj osmjeh. Primorana na nepokretnost punih 60 godina, svoje je trpljenje pretvorila u molitvu.
Govorila je Isusu: „Neka mi Tvoja snaga ljubavi, Gospodine, dade da pjevam o Tvojoj milosti, neka moj jauk pretvori u vječnu radost, u himan životu, neka pobijedi smrt i bude poruka nade za brojne žalosne duše (…) Hvala Ti, Gospodine, za dar života… Hvala Ti, Isuse, što si moj plač pretvorio u radost…. Hvala za sve, dobri i milosrdni Oče! Hvalim Te, blagoslivljam Te, i zahvaljujem Ti za svaku primljenu gestu ljubavi, a ponajviše za podnesenu žrtvu. Posebno Ti želim zahvaliti za dar nepokretnosti, koji je za mene bio prava škola prepuštanja, poniznosti, strpljenja i zahvalnosti, a za prijatelje moga Getsemanija bio je vježba ljubavi i svih drugih kreposti – govorila je Nuccia.
