Papa je na početku nagovora spomenuo kako su mudraci „odlučili, dati se voditi Isusovom zvijezdom“. I u našem životu postoje različite „zvijezde“ i „svjetla“. Zvijezde nestalna sjaja koje se pojave i nestanu, kao što su sitna životna zadovoljstva: čak i ako su dobra, nisu dostatna jer kratko traju i ne daju mir za kojim težimo. Tu se zatim blještava svjetla pozornice; svjetla novca i uspjeha, koja obećavaju sve i odmah. To su zavodljiva svjetla koja svojom snagom zasljepljuju i čine da iz snova o slavi, prijeđemo u najgušću tamu – kazao je Sveti Otac.
Mudraci, tome nasuprot, pozivaju nas da slijedimo svjetlo koje je stalno i ljupko; koje ne zalazi jer nije od ovoga svijeta: dolazi s neba i sjaji u srcu. To svjetlo je Gospodin. On je svjetlo: svjetlo koje ne zasljepljuje, nego prati i daruje jedinstvenu radost. To svjetlo je za sve i poziva sve. Slijedeći ovo svjetlo, imat ćemo radost, kao što se dogodilo i mudracima koji su se, „vidjevši zvijezdu, obradovali radošću veoma velikom“ (usp. Mt 2,10), jer gdje je Bog ondje je radost – kazao je papa Franjo.
„Htio bih vas, s velikim poštovanjem, sve pozvati da se ne bojite ovoga svijetla i da se ne bojite otvoriti se Gospodinu. Posebno bih to htio reći onome koji je posustao u traženju i umoran je; onome koji je zastrt tamom života i želja mu se ugasila: Ustani, hrabro! Isusovo svjetlo može pobijediti i najgušću tamu – kazao je Papa.
Onaj tko voli svjetlo, zapravo, izlazi iz sebe i traga: ne ostaje zatvoren; ne čeka da vidi što će se oko njega dogoditi nego u igru stavlja vlastiti život i izlazi iz sebe. Kršćanski život je trajno putovanje, koje se sastoji od nade i traženja; put koji se nastavlja i onda kada zvijezda nakratko iščezne iz vida. Na tom putu postoje i zamke koje treba izbjeći: površna i svjetovna brbljanja koji koja usporavaju korak; paralizirajući inat egoizma, rupe pesimizma, koji vreba nadu – objasnio je.
„Ove stvari su zaustavile pismoznance o kojima govori današnje evanđelje. Oni su znali gdje je svjetlo, kad ih je Herod zapitao, ali se nisu pokrenuli. Njihovo je 'znanje' bilo uzaludno: nije dovoljno znati da se Bog rodio, ako se s njime ne upriliči 'Božić u srcu'“, kao što su to učinili Marija i Josip.
Mudraci su baš tako učinili: Našavši dijete, padnu ničice i poklone mu se (r. 11). Nisu ga samo promatrali; nisu samo izgovorili neku prigodnu molitvu nego su mu se poklonili – ušli su u osobno zajedništvo Isusove ljubavi. Učimo se od mudraca – pozvao je papa Franjo – nemojmo Isusu posvećivati samo ostatke svoga vremena i ponekad poneku misao, inače ćemo ostati bez njegove svjetlosti – upozorio je Sveti Otac pozivajući: „slijedeći Isusovu zvijezdu, klanjajmo se Gospodinu čitavim svojim bićem“.
Nakon Anđeoskog pozdrava, Papa je podsjetio kako pravoslavni vjernici, prema julijanskom kalendaru, sutra slave svetkovinu Božića te kazao: „U duhu radosnoga bratstva, želim da vas Novo rođenje Gospodina Isusa ispuni svjetlom i mirom“!
Pozdravivši potom, vjernike iz različitih krajeva svijeta, okupljene na Trgu, za dar im je dao džepne knjižice „Ikone milosrđa“, koje su okupljenima razdijelili beskućnici te redovnici i redovnice – dobrovoljci. Papa je svima poželio da im ova godina bude godina pravednosti, oproštenja, vedrine – a iznad svega – milosrđa! Kao 'uzvratni dar', Papa je prisutne zamolio da ga ne zaborave u svojim molitvama te je otpustio mnoštvo.
