Molitva „Oče naš” je kratka, ali hrabra. Isus nas ne uči formule kako bismo zadobili Gospodinovu naklonost; dapače, poziva nas da ga molimo rušeći prepreke podčinjenosti i straha – rekao je papa Franjo danas na općoj audijenciji u Vatikanu tijekom koje je održao katehezu posvećenu molitvi „Oče naš“.
U molitvi „Oče naš“ nema uvoda, nego samo povjerenje i to sinovsko povjerenje – rekao je Papa i naglasio – Molitva „Oče naš“ ima svoje korijene u konkretnoj čovjekovoj stvarnosti. Pomaže nam tražiti kruh svagdašnji, što je jednostavan zahtjev, ali bitan, koji kaže da vjera nije pitanje ukrasa, odvojeno od života, koje nastupa kada su zadovoljene sve druge potrebe. Molitva počinje samim životom. Molitva, kako nas uči Isus, ne počinje u ljudskom životu nakon što je želudac pun, nego nastaje tamo gdje je netko, bilo koji čovjek, gladan, gdje plače, bori se, trpi i pita se: zašto?
Naša je prva molitva na neki način bila krik koji je pratio prvi udisaj – rekao je Sveti Otac i nastavio – bio je to plač u kojem je najavljena sudbina cijeloga našega života, to jest naša stalna glad, neprestana žeđ i potraga za srećom. Isus u molitvi ne želi ugasiti i umrtviti čovjeka. Ne želi da učeći sve podnositi ugasimo sva svoja pitanja i zahtjeve. Međutim, želi da svako trpljenje i nemir budu poslani u nebo i postanu dijalog.
Svi moramo biti poput slijepca koji je prosio pred jerihonskim vratima – rekao je papa Franjo i objasnio – On se nije brinuo hoće li smetati Učitelju svojim neugodnim vapajima, htio je samo ozdraviti. Molitva osim toga što prethodi spasenju, molitva ga na neki način već sadrži u sebi, jer oslobađa od razočaranja onoga koji ne vjeruje i pokazuje mu izlaz iz mnogih nepodnošljivih situacija. Neki su, u prošlosti, prihvatili teoriju da je molitva koja nešto traži, oblik slabe vjere. Međutim, istinska molitva je ona čiste pohvale, koja traži Boga bez tereta nekog zahtjeva. No, to ne odgovara istini.
Vjera, odnosno molitva koja traži, istinska je i spontana molitva – rekao je Papa i istaknuo - To je čin vjere u Boga koji je Otac, koji je dobar i koji je svemoguć. To je čin vjere u mene koji sam malen, grešnik i potrebit. Zbog toga je molitva koja nešto traži vrlo plemenita. Bog je Otac koji ima veliku samilost prema nama, i želi da mu njegova djeca govore bez straha i izravno. Zato mu možemo reći sve, pa i stvari koje u našem životu ostaju iskrivljene i neshvatljive.
Pozdravivši nakon kateheze sve prisutne vjernike, Sveti Otac je na kraju podsjetio i na današnji spomendan Gospe Guadalupske, te objasnio da je sveti papa Ivan Pavao II. njezinoj majčinskoj zaštiti preporučio život i nevinost djece, osobito one koja su u opasnosti da se ne rode.
