U mučnim mjesecima epidemije koja je imala potresne i neočekivane posljedice, osjetili smo posebno veliku zahvalnost prema liječnicima, bolničarima i medicinskim tehničarima, koji su bili na prvoj crti u obavljanju teške, i katkada herojske službe, čak i po cijenu života, i koji su bili „nosivi stupovi“ Italije usred zdravstvene krize zbog koronavirusa – rekao je papa Franjo primivši, u subotu, 20. lipnja, u Vatikanu izaslanstva talijanske pokrajine Lombardije, jedne od pokrajina najviše pogođenih koronavirusom, zajedno s pokrajinama Piemonte, Emilia Romagna i Veneto, koje Papa – kako je rekao odmah, na početku govora – duhovno grli.
Sada je trenutak da kao blago čuvamo pozitivnu energiju i nadu, koje su se rodile iz te velike zauzetosti ostvarivane profesionalno i samoodricanjem, bez padanja u iluzorno očekivanje da je moguće osloniti se samo na sebe te od individualizma učiniti glavno načelo društva, zaboravljajući da nam je svima potreban Otac kojemu povjeravamo svoje molitve – istaknuo je papa Franjo.
Osvrćući se na prvi dio 2020. godine, Papa je istaknuo kako su se razne stvarnosti talijanskoga društva svim snagama i velikodušno zauzele u suočavanju sa zdravstvenom krizom; od nacionalnih i regionalnih institucija do općinā, biskupijā te župnih i redovničkih zajednica, do brojnih volonterskih udruga.
Osjetili smo posebno veliku zahvalnost prema liječnicima, bolničarima i svim zdravstvenim djelatnicima na prvoj crti u obavljanju teške, a katkada i herojske, službe. Oni su bili vidljivi znak čovječnosti koja grije srce. Mnogi su se od njih razboljeli, a neki su, nažalost, umrli obavljajući svoj posao. Spominjemo ih se u molitvi uz veliku zahvalnost – istaknuo je Papa.
Pouzdana i velikodušna prisutnost medicinskoga osoblja – dodao je – u tom je vremenu bila siguran oslonac, prije svega za bolesne, i na doista poseban način za njihove obitelji, koje nisu imale mogućnosti posjetiti svoje najmilije. U vama su, zdravstvenim djelatnicima, pronašli gotovo druge članove obitelji, sposobne sjediniti profesionalnu stručnost s pozornošću koja je konkretni izraz ljubavi. Pacijenti su često osjećali da uza se imaju „anđele“ koji su im pomogli oporaviti se, a istodobno su ih tješili, podupirali, a katkada i pratili do praga konačnoga susreta s Gospodinom.
Poduprti brigom bolničkih kapelana, zdravstveni su djelatnici svjedočili blizinu Boga onima koji trpe; bili su tihi stvaratelji kulture blizine i nježnosti – istaknuo je Papa te dodao – Također, i ponajviše, u malim stvarima. Pa i mobitelom; povezati tu stariju osobu koja je na umoru sa sinom ili s kćeri, kako bi se pozdravila s njima, kako bi ih vidjela posljednji put…; to su male geste kreativnosti ljubavi… To svjedočanstvo blizine i nježnosti činilo je dobro svima nama.
Papa Franjo je istaknuo prisutnim liječnicima i drugom medicinskom osoblju da je svijet mogao vidjeti dobro koje su širili u velikoj kušnji. Iako ste bili iscrpljeni, nastavili ste se zauzimati profesionalno i požrtvovno. Koliko liječnika i bolničara, medicinskih tehničara, nije moglo otići kući, te su spavali tamo, gdje su mogli jer u bolnici nije bilo slobodnih kreveta! – napomenuo je Papa te dodao da to njihovo zauzimanje potiče nadu. Bili ste jedan od nosivih stupova cijele zemlje. Vama, ovdje prisutnima, i vašim kolegama u cijeloj Italiji, upućujem izraze poštovanja i svoju iskrenu zahvalnost, a dobro znam da predstavljam osjećaje sviju.
Papa Franjo je potom potaknuo da se uložena pozitivna energija čuva kao blago. Riječ je o bogatstvu koje je – primijetio je – jednim dijelom sigurno izgubljeno u drami krize, ali velikim dijelom može, i mora, dati plod za sadašnjost i budućnost lombardijskoga i talijanskoga društva.
Pandemija je snažno obilježila život ljudi i zajednicā. Kako bi se izrazilo poštovanje trpljenju bolesnih i brojnih preminulih, posebno starijih ljudi čije se životno iskustvo ne smije zaboraviti, potrebno je izgraditi budućnost. To zahtijeva zauzimanje, snagu i posebnu skrb sviju. To znači – objasnio je Papa – krenuti od bezbrojnih svjedočanstava velikodušne i besplatne ljubavi, koja su ostavila neizbrisivi trag u savjestima i u društvenom tkivu, pokazujući koliko su potrebne blizina, briga i požrtvovnost, kako bi se njegovalo bratstvo i civilizirani zajednički život.
Tako ćemo iz ove krize – dodao je – moći izići duhovno i moralno snažniji. To ovisi o savjesti i odgovornosti svakoga od nas; ali ne sami, nego zajednički i uz Božju milost. Na nama je, naime, kao vjernicima, da svjedočimo da nas Bog ne napušta, nego u Kristu daje smisao i toj stvarnosti i našim granicama; uz Njegovu pomoć možemo se suočavati i s najtežim kušnjama.
Bog nas je stvorio za zajedništvo, za bratstvo, a sada se više nego ikada pokazalo iluzornim očekivanje da se možemo osloniti samo na sebe; iluzorno je od individualizma učiniti vodeće načelo društva. Ali, budimo pozorni – upozorio je Papa – jer čim prođe kriza, lako je ponovno pasti u tu iluziju. Lako je brzo zaboraviti da nam drugi trebaju, da nam treba netko tko se brine za nas, tko nam daje hrabrost. Lako je zaboraviti da nam je svima potreban Otac koji nam pruža ruku. Moliti ga, zazivati ga, nije iluzija; iluzija je misliti da možemo bez Njega – napomenuo je Papa te istaknuo da je molitva duša nade.
Papa je potom podsjetio kako tijekom proteklih mjeseci ljudi nisu mogli svojom prisutnošću sudjelovati na liturgijskim slavljima, ali nisu prestali osjećati se zajednicom, moleći pojedinačno ili u obitelji, također putem sredstava društvene komunikacije, duhovno sjedinjeni i osjećajući da Gospodinov zagrljaj ide dalje od granica prostora.
Pastoralna revnost i kreativna briga svećenikā pomogli su ljudima nastaviti ići putem vjere, i ne ostati pred žalošću i strahom – napomenuo je Sveti Otac te govorio o svećeničkoj kreativnosti koja je pobijedila neke, malobrojne 'adolescentske' izraze protiv mjerā koje su odredile vlasti čija je dužnost štititi zdravlje naroda. Veliki dio njih – dodao je – bio je poslušan i kreativan.
Divio sam se apostolskom duhu brojnih svećenika koji su s telefonom u ruci išli kucati i zvoniti na vrata nudeći pomoć: 'Treba li vam nešto? Mogu otići u kupovinu za vas…' Tisuću takvih stvari. Blizina, kreativnost, bez srama. Ti su svećenici ostali uz svoj narod brižno dijeleći s njim svakodnevicu; bili su znak utješne Božje prisutnosti. Bili su očevi, ne adolescenti. Nažalost, mnogi su od njih preminuli, kao i liječnici i drugo medicinsko osoblje. I među vama ima nekoliko svećenika koji su bili bolesni, i zahvaljujući Bogu ozdravili su. U vama zahvaljujem čitavom talijanskom kleru koji je dao dokaz hrabrosti i ljubavi prema ljudima – rekao je papa Franjo te uputio poticaj svim liječnicima, medicinskom osoblju, volonterima, svećenicima, Bogu posvećenim osobama i laicima, da ne zaborave ostvareni posao.
