Klanjati se znači ići do onog bitnog; to je način oslobađanja od mnogih beskorisnih stvari, od ovisnosti koje umrtvljuju srce i ošamućuju um – istaknuo je Sveti Otac
Klanjanje je gesta ljubavi koja mijenja život – istaknuo je danas papa Franjo u propovijedi misnog slavlja svetkovine Bogojavljenja. Obraćajući se vjernicima okupljenima u bazilici svetog Petra, Sveti se Otac ponajprije usredotočio na likove mudraca i Heroda, koji predstavljaju dva različita puta. Cilj je puta kojim idu mudraci klanjanje Bogu, što je – primijetio je Papa – smisao hoda kršćanskog života. To je hod prema Gospodinu, a ne prema nama samima. Nasuprot tome, Herod obožava jedino samoga sebe.
Kad se čovjek ne klanja Bogu, to ga vodi obožavanju samoga sebe. Čak i kršćanski život, bez štovanja Gospodina može postati uljudan način isticanja samoga sebe i svojih sposobnosti – rekao je Sveti Otac i upozorio – To je ozbiljan rizik: služiti se Bogom, a ne služiti Bogu. Koliko smo puta interes Evanđelja zamijenili vlastitim interesima, koliko smo puta ono što nama odgovara obàvili religioznošću, koliko smo puta vlast po Božjoj zamisli, odnosno služenje drugima, zamijenili s vlašću kako ju zamišlja svijet, a to je služenje sebi!
Bez klanjanja ne poznaje se Boga
Osim Heroda, u Evanđelju postoje još neke osobe koje se ne odu pokloniti, a to su svećenički glavari i narodni pismoznanci. Poznaju proročanstva, znaju kamo ići, ali ne idu. Iz toga možemo izvući pouku – kazao je Papa i objasnio – U kršćanskom životu nije dovoljno znati; bez izlaska iz samoga sebe, bez susreta, bez klanjanja ne poznaje se Boga. Teologija i pastoralna učinkovitost malo koriste ukoliko se ne padne na koljena; ako se u tome ne slijedi mudrace.
Klanjanjem se shvaća da se vjera ne svodi na skup lijepih učenja, već je riječ o odnosu ljubavi prema živoj Osobi. U susretu licem u lice s Isusom prepoznajemo Njegov lik. Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom, gdje nije dovoljno imati dobre ideje, već Njega treba staviti na prvo mjesto, kao što netko tko je zaljubljen čini s osobom koju voli. Takva mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika – kazao je Sveti Otac.
Izlazak iz najvećega robovanja
Ako budemo u stanju kleknuti pred Isusom, pobijedit ćemo napast da svatko ide svojim putom – istaknuo je Papa i dodao – Zapravo, klanjati se znači izlazak iz najvećega robovanja, onog samom sebi. Klanjati se znači staviti Gospodina u središte kako ne bismo više bili usredotočeni na sebe, dati pravi poredak stvarima, a prvo mjesto prepustiti Bogu. Klanjati se znači staviti Božje planove ispred moga vremena, mojih prava i mojega prostora. To je prihvaćanje nauka iz Svetoga pisma: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj…“ (Mt 4,10).
Klanjajući se dopuštamo Isusu da nas mijenja
Klanjati se znači osjetiti da pripadamo jedni drugima i Bogu, osloviti Boga s „ti“ u svojoj nutrini, oživotvoriti Ga puštajući Ga da uđe u naš život, učiniti da Njegova utjeha siđe na svijet. Klanjati se znači otkriti da je za molitvu dovoljno reći: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28); i prepustiti se Njegovoj nježnosti. Klanjati se – primijetio je Papa – znači susresti Isusa bez liste zahtjevā, s jedinom molbom da budemo s Njime. Kad se klanjamo, dopuštamo Isusu da nas izliječi i promijeni.
Klanjanjem dajemo Gospodinu priliku da nas preobrazi svojom ljubavlju, da nam osvijetli tamu, da nam pruži snagu u slabosti i hrabrost u kušnjama. Klanjati mu se znači ići do onog bitnog; to je način oslobađanja od mnogih beskorisnih stvari, od ovisnosti koje umrtvljuju srce i ošamućuju um – istaknuo je papa Franjo i dodao – Klanjanjem se nauči odbaciti ono čemu se ne smije klanjati, odnosno boga novca, boga potrošnje, boga užitaka, boga uspjeha i vlastito „ja“ uzdignuto do statusa boga.
Životna je veličina u ljubavi
Klanjati se znači biti malen u prisutnosti Svevišnjega, otkriti pred Njim da životna veličina nije u tome koliko imamo, već koliko volimo. Klanjati se znači, pred otajstvom ljubavi koja nadilazi sve udaljenosti, ponovno otkriti da smo braća i sestre, crpsti dobro iz izvora te u bliskom Bogu pronaći hrabrost za približiti se drugima. Klanjati se znači biti u stanju šutjeti pred božanskom Riječi, kako bismo naučili izgovarati riječi koje ne ranjavaju, već tješe – rekao je Papa.
Klanjam li se Gospodinu?
Na kraju propovijedi Sveti je Otac potaknuo da si svatko postavi pitanje: „Jesam li kršćanin koji se klanja?“ Crkva – primijetio je – mora više isticati molitvu klanjanja. Moramo rasti u klanjanju. To je mudrost koju svaki dan moramo učiti. Mnogi kršćani koji mole ne znaju se klanjati. Pronađimo vremena u danu za klanjanje i stvorimo prostor za klanjanje u našim zajednicama – potaknuo je papa Franjo i zaključio da ćemo onda, poput mudraca, doživjeti veliku radost.
