Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove, 3. korizmene nedjelje, predstavlja nam razgovor Isusa i Samarijanke. Susret se zbio za vrijeme Isusova prolaska kroz Samariju, područja između Judeje i Galileje, koji nastanjuje narod (Samarijanci) koji su Judejci prezirali, držeći ga shizmatičkim i heretičkim. No, upravo je ovaj narod bio među prvima koji su prihvatili kršćansko apostola navještaj.
Dok su učenici bili otišli u obližnje mjesto u nabavu hrane, Isus je ostao sam uz zdenac te od žene, koja je došla zahvatiti vode, traži piti. Time započinje dijalog. „Kako to da se jedan Judejac usudi pitati nešto od Smarijanke? Isus joj odgovori: „Kad bi ti znala tko sam ja, kao i dar koji za tebe imam, ti bi od mene zatražila i ja bih ti dao žive vode, vode koja gasi svaku žeđ i postaje nepresušnim izvorom u srcu onoga koji je pije (rr. 10 – 14).
Otići na zdenac i zahvatiti vode je napor i gnjavaža; bilo bi lijepo imati na raspolaganju neko tiho vrelo! Ali Isus govori o nekoj drugoj vodi. Kada žena shvati da je čovjek s kojim razgovara prorok, povjerava mu vlastiti život i postavlja mu vjerska pitanja. Njezinu žeđ za ljubavlju i puninom života nisu zadovoljili ni petorica muževa koje je imala, štoviše, iskusila je razočaranja i prijevare, zbog toga žena ostaje dirnuta velikim poštovanjem koje Isus ima za nju i kada on govori o pravoj vjeri, kao odnosu s Bogom Ocem „u duhu i istini“, tada ona intuitivno shvaća da bi taj čovjek mogao biti Mesija te Isus – što je vrlo rijetko – to potvrđuje: «Ja sam, koji s tobom govorim« (r. 26). On se očituje Mesijom ženi s tako nesređenim životom?!
Draga braćo, voda koja daje život vječni ubrizgana nam je u srce na dan Krštenja; tada nas je Bog preobrazio i ispunio svojom milošću. No, može biti da smo ovaj veliki dar zaboravili; ili sveli na puku informaciju; te tragamo za 'zdencima' čije nam vode ne gase žeđ. Tražimo zdence čije vode nisu čiste…
Onda je ovo evanđelje upravo za nas! Isus nam govori kao i Samarijanki. Dakako, mi ga poznajemo, ali možda ga još nismo osobno susreli, i nismo ga prepoznali kao svoga Spasitelja. Ovo vrijeme korizme je dobra prigoda da mu se približimo, da ga susretnemo u molitvi i u dijalogu – od srca k srcu; prigoda da ugledamo njegovo lice u licu brata ili sestre koji trpe. Na taj način možemo obnoviti u sebi krsnu milost, utažiti žeđ na izvoru Božje riječi i njegova Svetoga Duha; te tako otkriti radost biti umjetnicima pomirenja i sredstvima mira, u svakodnevnom životu.
Neka nam Djevica Marija pomogne da trajno zahvaćamo milost koja izvire iz Stijene – Krista Spasitelja, kako bismo mogli s uvjerenjem ispovijedati svoju vjeru i s radošću naviještati čudesa ljubavi Boga milosrdnoga – izvora svakoga dobra.
Svoju blizinu želim izraziti dragome Peruanskom narodu, teško pogođenom velikim poplavama. Molim za žrtve, kao i za one koji se zauzimaju oko pružanja pomoći.
Jučer u Bolzanu, blaženim je proglašen Josef Mayr-Nusser, otac obitelji i član Katoličke akcije, mučenik koji je, radi vjernosti Evanđelju, odbio pristati uz nacizam. Zbog svoje moralne i duhovne inteligencije, postao je modelom za vjernike laike, posebno za očeve, kojih se danas s ljubavlju sjećamo, iako se liturgijski, svetkovina svetog Josipa, ove godine slavi sutra. Sve očeve pozdravimo velikim aplauzom!
Srdačno pozdravljam sve vas, hodočasnike iz Rima, Italije i drugih zemalja. Pozdravljam neokatekumenske zajednice iz Angole i Litve, kao i odgovorne iz zajednice Sv.Egidija iz Afrike i Latinske Amerike. Pozdravljam talijanske vjernike iz Viterba, Bolgarea, San Benedetto Po, kao i studente iz Tarchiarola.
Svima želim ugodnu nedjelju i ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!
