Budimo kršćani na ozbiljan način, kršćani koji se ne boje uprljati ruke i odjeću kada se posvete bližnjemu, kršćani „otvoreni za iznenađenja“, i kršćani koji, poput Isusa, „plaćaju za druge“ – potaknuo je papa Franjo u propovijedi tijekom jutarnje mise slavljene u Domu svete Marte. Osvrćući se na odlomak iz Lukina evanđelja, iz današnje liturgije, Papa je prokomentirao šest likova iz prispodobe koju je Isus ispričao zakonoznancu koji ga je, kako bi ga stavio u kušnju, upitao: Tko je moj bližnji?.
Valja se zaustaviti, biti milosrdan, pomoći
Bili su tu razbojnici koji čovjeka izraniše ostavivši ga polumrtva; svećenik koji ga vidje i zaobiđe, ne vodeći računa o svojemu poslanju, i misleći samo na skori početak mise. Tako je učinio i levit, čovjek kulture zakona. Papa je stoga potaknuo na razmišljanje upravo o zaobilaženju, tom pojmu koji – kako je rekao – danas treba ući u naše srce. Riječ je o dva „dužnosnika“ koji su rekli: nije moja dužnost pomoći ranjenomu. Naprotiv, onaj koji ga ne zaobilazi jest Samarijanac, koji je bio grješnik, kojega je izraelski narod izopćio.
Onaj koji je najviše grješnik, imao je samilosti – istaknuo je Papa te primijetio – Možda je bio neki trgovac koji je bio na putu, ali nije gledao na sat, i nije mislio na krv. Približio mu se, sišao s magarca, povio rane zalivši ih uljem i vinom. Uprljao je ruke i odjeću. Zatim ga je posadio na svoje živinče i odveo u gostinjac, sav prljav… od krvi… I pobrinu se za njega. Nije rekao: Ostavljam ga ovdje, zovite liječnike. Ja odlazim, učinio sam svoj dio. Ne, – istaknuo je Papa – pobrinuo se za njega, kao da je rekao: Sada si moj, ali ne da bih te posjedovao, nego da bih ti služio. On nije bio neki dužnosnik, bio je čovjek sa srcem, čovjek otvorena srca.
Otvoreni za Božja iznenađenja
Sveti se Otac potom osvrnuo na gostioničara koji je bio sav u čudu kada je vidio stranca, možemo reći pogana, jer nije bio iz izraelskoga naroda, koji se zaustavio kako bi pomogao čovjeku, plativši dva denara i obećavši da će moguće druge troškove platiti kad se bude vraćao. Sumnja da bi mogao ostati bez tog novca pobudila se kod gostioničara – dodao je Papa – sumnja onoga tko doživljava svjedočanstvo, onoga tko je otvoren za Božja iznenađenja, upravo kao Samarijanac.
Nijedan od te dvojice nije bio dužnosnik – primijetio je Papa te nastavio – Ti si kršćanin? Ti si kršćanka? Da, idem nedjeljom na misu i nastojim sve dobro činiti… manje ogovarati, ali drugo radim dobro. A jesi li otvorena? Jesi li otvoren za Božja iznenađenja ili si zatvoreni kršćanski dužnosnik? – upitao je Papa te dao primjer kršćanina koji ide nedjeljom na misu, na svetu pričest, jednom godišnje na ispovijed, i drugo te kaže: Učinio sam sve što sam morao. To su kršćani dužnosnici, oni koji nisu otvoreni za Božja iznenađenja, oni koji o Bogu znaju mnogo, ali Ga ne susreću. Oni koji se nikada ne čude svjedočanstvu. Štoviše, nesposobni su dati svjedočanstvo – primijetio je Papa.
Isus i njegova Crkva
Sveti je Otac stoga potaknuo sve, laike i pastire, da se upitaju jesmo li kršćani otvoreni za ono što nam Gospodin daje svakoga dana, za Božja iznenađenja koja nas često, poput Samarijanca, stavljaju u teškoće, ili smo kršćani dužnosnici; činimo ono što moramo osjećajući se tako mirni. Neki su stari teolozi govorili – podsjetio je Papa – da je u tom odlomku sadržano cijelo Evanđelje. Svatko je od nas onaj ranjeni čovjek, a Samarijanac je Isus koji je izliječio naše rane. Približio se. Pobrinuo se za nas. Platio je za nas. I rekao je svojoj Crkvi: 'Ako je potrebno više ti plati, jer ja ću se vratiti i platit ću'. Dobro razmislimo, u tom je odlomku cijelo Evanđelje – potaknuo je papa Franjo.
