U središtu je današnje liturgije, i Papine propovijedi, Abraham. Prvo čitanje govori o savezu koji je Bog uspostavio s Abrahamom, kojega Isus i farizeji u Evanđelju nazivaju 'ocem', jer je on započeo stvarati taj narod koji je danas Crkva. Abraham se pouzdaje, poslušno prima poziv da ode u drugu zemlju koju će dobiti u baštinu.
Abraham, čovjek vjere, uvjerava se da ga Bog nije prevario
Čovjek vjere i nade, vjeruje kada mu se kaže da će sa 100 godina dobiti sina, i to s neplodnom ženom; vjerovao je protiv svake nade. Kada bi netko htio opisati Abrahamov život, mogao bi reći: 'On je sanjar' – primijetio je Papa. Imao je nešto sanjarsko, ali od sna nade; nije bio lud – kazao je Sveti Otac te objasnio – Nakon što je dobio sina, kad je postao mladić, traženo je od njega da prikaže sina kao žrtvu. Poslušao je i nastavio protiv svake nade.
To je naš otac Abraham, koji ide naprijed, i kada Isus kaže da je Abraham vidio njegov Dan, vidio je Isusa, bio je pun radosti. Bila je to radost zbog toga što je vidio puninu obećanja, jer je vidio da ga Bog nije prevario, da je Bog – kako smo molili u himnu između čitanja – uvijek vjeran svojemu savezu – istaknuo je Papa. Isti psalam poziva na pamćenje Njegovih čudesa. To je za nas, Abrahamovo potomstvo, kao kad mislimo na svojega oca kojega više nema, i spominjemo se „lijepih tatinih stvari“ – napomenuo je papa Franjo.
Abraham je poslušan i vjeruje protiv svake nade
S Abrahamove strane savez je u tomu da je uvijek bio poslušan – kazao je potom Papa. S Božje je pak strane obećanje da će ga učiniti ocem mnoštva naroda. „Nećeš se više zvati Abram, već Abraham će ti ime biti!“, kaže mu Gospodin. Poslije, u drugom razgovoru, uvijek u Knjizi Postanka, Bog mu kaže da će njegovo potomstvo biti brojno poput zvijezdâ na nebu i pijeska na obali morskoj. A mi danas možemo reći: Ja sam jedna od tih zvijezda. Ja sam zrno toga pijeska – istaknuo je Sveti Otac.
Gledati povijest – mi smo narod
Upravo je to važna poruka, i Crkva nas danas poziva da se zaustavimo i pogledamo svoje korijene, našega oca koji je od nas napravio narod, nebo puno zvijezdâ, obalu punu zrnaca pijeska. Imamo gledati povijest; nisam sam, ja sam narod. Idemo zajedno. Crkva je narod. Ali, narod koji je Bog sanjao, narod koji je dao oca na Zemlji, koji je bio poslušan; i imamo brata koji je dao svoj život za nas. I tako možemo gledati Oca, i zahvaliti; gledati Isusa, i zahvaliti; i gledati Abrahama i sebe, koji smo dio puta – napomenuo je Papa.
Zaustavimo se kako bismo otkrili, i u ružnim stvarima, ljepotu Božje ljubavi
Sveti je Otac stoga potaknuo da današnji dan učinimo danom sjećanja, ističući da se u toj velikoj povijesti, u okviru Boga i Isusa, nalazi mala povijest svakoga od nas. Pozivam vas da danas posvetite pet, deset minuta, da sjednete, bez radija, bez televizije, i razmislite o vlastitom životu: o blagodatima i o nevoljama, o svemu. O milostima i grijesima, o svemu. I vidite u njima vjernost Boga koji je ostao vjeran svojemu savezu, koji je ostao vjeran obećanju koje je dao Abrahamu, koji je ostao vjeran spasenju koje je obećao u svojemu Sinu Isusu. Ako to danas učinimo, siguran sam da ćemo i među, možda, ružnim stvarima – jer svi ih imamo u životu –, otkriti ljepotu Božje ljubavi, ljepotu Njegova milosrđa, ljepotu nade. I siguran sam da ćemo svi biti puni radosti – istaknuo je na kraju papa Franjo.
