Muškarci i žene koji mole vjeruju da je ljubav jača od smrti i da će sigurno jednoga dana pobijediti, rekao je Papa. Bila je to deseta opća audijencija održana u Apostolskoj palači bez prisutnosti vjernika
Molitva je glavna snaga nade, otvara joj vrata – rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji, desetoj po redu održanoj u biblioteci Apostolske palače bez sudjelovanja vjernika, zbog mjera poduzetih kako bi se spriječilo širenje zaraze koronavirusom. Sveti Otac je nastavio niz kateheza o molitvi, posebno razmišljajući o otajstvu stvorenoga. Život, jednostavna činjenica da postojimo, otvara ljudsko srce molitvi – rekao je Papa.
Prva stranica Biblije, naime, izgleda kao veliki himan zahvale koji govori o stvaranju i u kojemu se stalno ističu dobrota i ljepota svake stvari koja postoji. Bog svojom riječi poziva na život; svojom riječi odvaja svjetlost od tame, razmjenjuje dan i noć, godišnja doba, otvara paletu boja s raznolikošću biljaka i životinja. Posljednji se pojavljuje čovjek, a njegovo pojavljivanje izaziva veliku radost: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31). Bijaše dobro, ali i lijepo; vidi se ljepota svega stvorenoga! – istaknuo je Papa te, podsjećajući na Katekizam Katoličke Crkve, objasnio da ljepota i otajstvo stvorenoga u ljudskom srcu stvaraju prvi poziv koji potiče molitvu (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2566).
U psalmu koji smo čuli na početku, psalmist se pita što je 'čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš' (Ps 8, 4-5). Razmatra otajstvo postojanja oko sebe, vidi zvjezdano nebo koje se nadvilo nad njim, a koje nam – dodao je Papa – astrofizika danas pokazuje u svoj njegovoj beskrajnosti, i pita se kakav to nacrt ljubavi mora biti iza tako silnoga djela! Što je čovjek u toj prostranosti? Gotovo ništa, kaže 89. psalam. Biće je koje se rađa, umire, vrlo krhko stvorenje.
Ipak, u cijelom svemiru ljudsko je biće jedino stvorenje svjesno tolikoga obilja ljepote. Maleno biće koje se rađa, umire, danas je tu, sutra ga nema… ali je jedino svjesno. To smo mi, svjesni te ljepote – istaknuo je Papa te dodao da je ljudska molitva usko povezana s osjećajem divljenja. Veličina je čovjeka, naime, beskrajno malena u odnosu na dimenzije svemira. Njegova najveća postignuća čine se beznačajnima… Ali, čovjek nije bezvrijedan.
Ništa ne postoji slučajno; a mi smo, kako stoji u psalmu, stvoreni malo manji od Boga, slavom i sjajem smo okrunjeni (usp. Ps 8,6). Veličina je čovjeka u njegovu odnosu s Bogom – objasnio je Papa. Po prirodi smo gotovo beznačajni, danas jesmo, sutra nas nema; ali po pozivu smo djeca velikoga Kralja! Mnogi od nas imaju to iskustvo – primijetio je – Ako život, sa svim svojim žalostima, katkada može ugušiti u nama dar molitve, dosta je promatrati zvjezdano nebo, zalaz sunca, cvijet…, da se ponovno upali iskra zahvale.
Kada je pisana velika biblijska pripovijest o stvaranju, za izraelski narod nisu bili sretni dani – rekao je Papa. Zemlju su okupirali neprijatelji; mnogo ih je bilo deportirano, te su bili robovi u Mezopotamiji. Nisu više imali domovine, ni hrama, ni društvenoga ni vjerskoga života. Ipak, upravo polazeći od velike pripovijesti o stvaranju, netko je počeo pronalaziti razloge za zahvalu, počeo je hvaliti Boga zbog života.
Molitva je glavna snaga nade – istaknuo je papa Franjo. Ti se moliš, a nada raste, ide naprijed. Rekao bih da molitva otvara vrata nadi. Nada postoji, ali ja svojom molitvom otvaram vrata. Jer, ljudi molitve čuvaju temeljne istine; oni su ti koji ponavljaju, prije svega sebi, a onda i svima drugima, da je ovaj život, unatoč svim njegovim naporima i kušnjama, unatoč njegovim teškim danima, pun milosti zbog koje se valja diviti. Zbog toga ju valja uvijek štititi i čuvati.
Muškarci i žene koji mole znaju da je nada jača od obeshrabrenja. Vjeruju da je ljubav snažnija od smrti i da će sigurno jednoga dana pobijediti, iako u vrijeme i na načine koje mi ne poznajemo. Muškarci i žene molitve na licu imaju odsjaj svjetla, jer i u najtmurnijim danima sunce ih ne prestaje obasjavati. Molitva te osvjetljava, osvjetljava tvoju dušu, tvoje srce i lice. Također u najmračnijim, najbolnijim vremenima.
Svi smo nositelji radosti – istaknuo je Papa te upitao – Jeste li ikada mislili na to, da ste nositelji radosti? Ili radije donosite ružne vijesti, one koje žaloste? Svi smo sposobni nositi radost. Ovaj je život dar koji nam je Bog dao, i prekratak je da bismo ga potrošili u žalosti, u tuzi. Hvalimo Boga, zadovoljni jednostavno zato što postojimo. Pogledajmo svemir, pogledajmo ljepote, a i svoje križeve, i recimo: 'Ali, ti postojiš, učinio si nas takvima, za sebe'. I osjetimo onaj nemir srca koji me potiče da zahvalim Bogu i da ga slavim.
Djeca smo velikoga Kralja, Stvoritelja, sposobni čitati njegov potpis na svemu stvorenom – rekao je Papa i dodao – Na stvorenomu koje danas ne čuvamo; ali u svemu tomu postoji Božji potpis koji je to učinio iz ljubavi. Neka nam Gospodin dade da to što bolje shvatimo i potakne nas da kažemo 'hvala'. Taj je 'hvala' lijepa molitva – istaknuo je na kraju papa Franjo.
