Učitelj, odgajatelj, pastir, ali sigurno uvijek svjedok milosrđa, i nikada gospodar savjestî. Život ispovjednika treba biti u skladu s tim – istaknuo je Papa pred velikom skupinom mladih svećenika.
Ne utjecati na mlade
Audijencija kod Svetoga Oca zaključila je četverodnevni rad na 29. tečaju koji je organiziralo Unutrašnje sudište Crkve, odnosno Penitenzieria Apostolica. Papa se osvrnuo na temu tečaja, na odnos između sakramentalne ispovijedi i razlučivanja zvanja, te odmah istaknuo više puta potvrđenu činjenicu da svećenik u ispovjedaonici nije vlasnik nečega, nego je samo sredstvo jedne veće snage. Svećenik ispovjednik nije vrelo milosrđa ni milosti; on je sigurno prijeko potrebno sredstvo, ali uvijek je samo sredstvo! – istaknuo je Papa. A kada si svećenik to prisvoji, priječi Božje djelovanje u srcima – dodao je te napomenuo – Svijest mu o tomu treba pomoći u pozornosti da ne postane 'gospodar savjestî', ponajviše u odnosu s mladima, čija se osobnost još oblikuje, te je stoga mnogo lakše utjecati na njih.
Posrednik između čovjeka i Boga
Što više svećenik „nestaje“, jasnije se pojavljuje Krist, vječni prvosvećenik – rekao je papa Franjo. To ispovjedniku pomaže u neizbježnoj poniznosti, potrebnoj kako bi se uvježbao u drugom uvjetu, a to je slušanje pitanja prije nego ponudi odgovore. Ispovjednik je pozvan biti čovjek slušanja – napomenuo je Sveti Otac – ljudskoga slušanja pokajnika, i božanskoga slušanja Duha Svetoga. Slušajući uistinu brata u sakramentalnom razgovoru, slušamo samoga Isusa, siromašnoga i poniznoga; – objasnio je Papa – slušajući Duha Svetoga stavljamo se u pozornu poslušnost, postajemo slušači Riječi, te stoga pružamo najveću uslugu našim mladim pokajnicima, odnosno stavljamo ih u kontakt sa samim Isusom.
„Oblik“ zvanja
Ispovjednik može također preuzeti ulogu duhovnoga oca, ako to mlada osoba želi. U tom je slučaju u igri dimenzija razlučivanja zvanja – istaknuo je papa Franjo – odnosno razdoblje tumačenja znakova koje je sâm Bog već stavio u život mlade osobe. Razgovor u sakramentalnoj ispovijedi tako postaje povlaštena prigoda za susret, prigoda u kojoj se i pokajnik i ispovjednik mogu staviti u stav slušanja Božje volje, otkrivajući kakav bi mogao biti Njegov naum, neovisno o obliku zvanja. Doista, zvanje se ne podudara, i ne može se nikako podudarati s nekim oblikom! To bi dovelo do formalizma! – istaknuo je Papa te dodao – Zvanje je sâm odnos s Isusom: životan i prijeko potreban odnos.
Samilost prije svega
Papa Franjo je na kraju spomenuo osobine koje obilježavaju ispovjednika, te istaknuo da je on „liječnik i sudac“, „pastir i otac“, „učitelj i odgajatelj“. Ali, nazočnim je mladim svećenicima, bogoslovima i đakonima posebno rekao da prije svega budu svjedoci milosrđa koji znaju kako Isus žali zbog grijehâ braće, otvarajući im nov i velik obzor koji čovjeku može dati samo Bog.
